Blagdan Svih svetih franjevačkoga reda slavimo 29. studenog upravo zato što je toga dana 1223. god papa Honorije III. posebnim pismom potvrdio „Pravilo Manje braće“.

Sveti je Franjo 1209. godine dobio od pape Inocenta III. usmeno odobrenje evanđeoskog „oblika života“. Pravilo je pokušavao napisati više puta , o čemu nam svjedoči sačuvano „Nepotvrđeno pravilo“, ali je konačno napisano 1223. te odneseno papi Honoriju III. na odobrenje. U tom pravilu napisan je oblik života svih franjevaca tj. put do vlastite svetosti, koji se očituje kroz ljubav i oduševljenje prema Bogu, kroz radikalno nasljedovanje Isusa Krista živeći po Evanđelju u siromaštvu, malenosti, jednostavnosti i poniznosti, njegujući molitvu i duh pobožnosti te kroz neumorno posvećivanje evangelizaciji naroda.
„Zato je Krist ovom svetom Siromašku, koji je savršenstvo Evanđelja u potpunosti opsluživao i naučavao, u onom serafskom ukazanju utisnuo znakove svoje muke kao potvrdni pečat kako bi nam jasno pokazao znak na putu savršenstva, protiv opasne tmine posljednjih vremena, te se tako naučimo stići do savršenstva; no za to je potrebno naučiti ne samo misliti o velikim stvarima već i s poniznim suosjećati!“

Obrane siromaha, sv. Bonaventura

Blagdan Svih svetih franjevačkoga reda je dan kad se trebamo zagledati u izabrane, u Franjine sljedbenike i suputnike. Ovaj se blagdan slavi na kraju liturgijske godine, kad je svatko od nas posebno okrenut prema budućnosti kako bi nam probudio ponos i nadu, stavljajući pred oči braću i sestre, koji su sretno prešli granicu vremena, stigli na drugu stranu obale, a ime im živi za sva vremena. Neki od najpoznatijih su sv. Franjo Asiški, sv. Antun Padovanski, sv. Klara Asiška, sv. Ivan Kapistran, sv. Nikola Tavelić, sv. Maksimilijan Kolbe, sv. Elizabeta Ugarska, bl. Alojzije Stepinac i mnogi drugi.

Frama