Srcem sam večeras pred svojim Kraljem i molim sa svetim Franjom:
Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru,
čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i
spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!
Kad bi se barem mogao izbjeći ovaj korak u molitvenom hodu. Do sada je bilo lako. Kraljevi su slavni i slavljeni. Kraljevi imaju lijepe živote. Razumno je i logično tako misliti. U slavne i slavljene idole lako je gledati. No, moj Kralj ima još jednu dimenziju, ljudima teško prihvatljivu – Kralj je to patnik. Razmišljati o vlastitoj patnji prihvatljivo je. Međutim, razmišljati o Božjoj patnji ostavlja bez riječi. Mogu samo u tišini upijati njegovu Riječ.
O izgledu moga Kralja nema puno zapisa u Svetom Pismu, možda samo jedan. Nalazi se u knjizi proroka Izaije: Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka… Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bijaše…
(Nakon svakog uvodnog poticaja u otajstvo krunice ostat ću u tišini i nakon toga izmoliti 10 Zdravomarija)
- Moj se Kralj krvlju znojio!
Moga je Kralj strah, on se boji.
„Molite da ne padnete u napast“, kazao je Isus one noći učenicima na Maslinskoj gori. I on moli: „Oče, otkloni ovu čašu, ali neka bude tvoja volje.“ A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. (usp. Lk 22, 39-46)
- Moj je Kralj bičevan bio!
Moga Kralja boli.
Odvedoše ga Pilatu i stadoše optuživati: zavodi narod, brani davati porez, tvrdi da je Krist, kralj… Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu – razbojnika, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. (usp. Mk 15, 1-15)
- Moj je Kralj trnjem okrunjen bio!
Moj Kralj nema zlatnu krunu.
Njemu su vojnici upraviteljevi svukli haljine i zaogrnuli ga skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trstiku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: Zdravo kralju… (usp. Mt 27, 27-31)
- Moj je Kralj teški križ nosio!
Moj Kralj bolima pritisnut tješi druge.
Bijaše predan svjetini na volju. Oni ga odvedoše i staviše na njega križ. Za njim je išlo silno mnoštvo, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Ne plačite nada mnom… Kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje ga razapeše. Oče, oprosti im… (usp. Lk 23, 26-38)
- Moj je Kralj raspet bio!
Kralj je mogao sići s križa jer je Bog, ali nije sišao. To je ljubav!
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 16-17)
Udijeli mi, Gospodine, mirnu noć i sretan svršetak ovoga dana. Amen.
