U ovom molitvenom hodu prvi susret posvećujem proslavljenom Kralju.

Meni kao mladoj osobi punoj ideala ovu je stvarnost najlakše živjeti. Kraljevi jesu slavni i slavljeni. Upravo u takve uzore želim gledati i za takvima ići. Potrebno mi je da postoji u ovom nestabilnom svijetu netko postojan, a takvi su valjda oni slavljeni. Želim upoznati svoga slavnoga Kralja moleći slavna otajstva krunice. Pronaći ću mirno mjesto i pokušati se u tišini pripremiti za susret. Započet ću molitvom sv. Franje. On ju je molio pred Raspetim tražeći pravi put u vjeri, ufanju i ljubavi kako bi mogao izvršiti Božju volju.

Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru,
čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i
spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju! (sv. Franjo)

(Nakon svakog uvodnog poticaja u otajstvo krunice ostat ću u tišini i nakon toga izmoliti 5 Zdravomarija)

- Moj je Kralj od mrtvih uskrsnuo!
Nije važno imam li ili nemam to iskustvo. Osjećam da je teško gubiti u smrti. Ne razmišljam o tome često, još sam osoba puna životne energije. Ipak biće sam svjesno da je smrt u mnogim pojavnostima od pamtivijeka stvarnost koja supostoji životu. Smrtni mrak me straši, kao što straši i svaku drugu osobu. Oko mene mnogi govore da je uzaludna vjera koja obećava vječnu svjetlost. Ne želim to povjerovati. Moj Kralj raskinuo je okove tmine smrti, pojavio se kao Živi. Raskinut će također okove moga straha – straha pred smrću i svih drugih strahova koje donosi moja mladenačka sutrašnjica.

- Moj je Kralj na nebo uzašao!
Nekada poželim otići daleko i nikada se ne vratiti u svoj život, svoju svakodnevnicu. Često mi se učini da se nemam u što ni kamo vratiti. No, moj je Kralj odlučio „vratiti se kući“ – u nebo. Nebo je ipak nebo, a ja moram hodati ovim zemaljskim blatom nepovjerenja, izigranih prijateljstava, slomljenih ljubavi, raspuklih odnosa. Hm, možda i ja mogu u nebesko plavetnilo, barem da posjetim svoga Kralja. Neka me pouči kako živjeti povjerenje, čuvati prijateljstvo, ne lomiti ljubav, njegovati odnose. Tada će i moja zemlja postati nebo. Tada neću više trebati maštati o nekim drugim svjetovima. Moj svijet bit će dovoljan.

- Moj je Kralj Duha Svetoga poslao!
Iza mene je još jedan proživljeni dan. Onaj koji je Živ nije me ostavio u strahu. Djeluje iz „neba“. Poslao mi je i danas nadahnuće. Prepoznajem to nadahnuće u svakom pozivu za dobro djelo. Primjećujem ga u očima djeteta. Osjetim u pruženoj ruci i zagrljaju. Osluhnem u utješnoj riječi. Naslutim u tihom povjetarcu, kapima kiše, prostranim proplancima. Dok se u mislima opraštam od danje svjetlosti i tonem u smiraj noći, u meni se javlja zahvalnost za sva današnja nadahnuća Duha. Radujem se sutrašnjem danu.

- Moj je Kralj Djevicu Mariju, svoju majku, na nebo uzeo!
Biće sam koje uči. Moj Kralj me poučio i sada znam. Kada moj svijet postane „nebo“, želim da u njemu mjesto pronađu sve drage osobe koje su dio moga života. Nad ovom spoznajom ostajem u tišini prebirući u mislima i zahvaljujući za svakoga člana svoje obitelji, svu svoju rodbinu, sve prijatelje, kolege i kolegice, … sve one koji su tkali niti moje povijesti. U zahvalnom stavu pred Boga stavljam svoju majku. Ona možda nije najsavršenija žena na svijetu i često smo u nesuglasicama, ali to je moja majka – riječ koja govori sve.

- Moj je Kralj Djevicu Mariju, svoju majku, okrunio za kraljicu!
Moj Kralj također ima majku. Uzeo ju je sebi i okrunio za kraljicu. Time ju je dao svima nama, meni. Žena je to prava učiteljica životne mudrosti. Znala je vjerovati Bogu i imati povjerenja u ljude, strepiti pred neizvjesnom sutrašnjicom, radovati se novosti rođenja, čekati strpljivo u nevolji, nadati se Božjem proviđenju, pomoći onima u potrebi, šutjeti kada nije imala riječi, trpjeti pod težinom života,… Ona je tu kada se pokažu ljudske manjkavosti, kada ljudstvo zakaže, kada osjetim neprihvaćanje okoline. Ona je tu i kada se radujem. Kroz nju je prosijana Božja dobrota za nas ljude.

Udijeli mi, Gospodine, mirnu noć i sretan svršetak ovoga dana. Amen.