Na popisu novoizabranih svetaca, koje je papa Franjo proglasio svetima 14. listopada 2018. godine našao se i 262. nasljednik apostola Petra, papa Pavao VI., rođen kao Giovanni Battista Montini, 26. rujna 1897. god. u obitelji mjesnih plemića.
Osnovno obrazovanje završava u isusovačkoj školi u Bresciju, po njezinom završetku s 12 godina odlazi u sjemenište. Godine 1920. biva zaređen za svećenika. Svoje obrazovanje nastavlja u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Papinskoj akademiji za obrazovanje diplomata. Po završetku studija teologije i prava, počinje predavati na Akademiji povijest diplomacije. Godine 1954. postaje milanskim nadbiskupom, a četiri godine nakon papa Ivan XXIII. imenuje ga i kardinalom. Za vrijeme Drugog vatikanskog koncila, kardinal Montini uvodi red u koncepcijsku zbrku Koncila na 11 pisanih stranica predlaže jasnu liniju, sadržajno i organizacijski, te je dobio potporu većine biskupa čime je bila osigurana budućnost Koncila.
Nakon smrti pape Ivana XXIII., 21. lipnja 1963. god. Giovanni Battista Montini izabran je za papu, te si po uzoru na apostola Pavla uzima ime. Postavlja si četiri jasna cilja: nastavak Koncila, razgovore o ujedinjenju s Istočnom Crkvom, otvoreniji pristup prema kršćanskim crkvama na Zapadu i otvaranje Crkve prema modernom svijetu. Tako je postao papa dijaloga s neujedinjenim kršćanima, s pripadnicima nekršćanskih religija, pa i s ateistima i suvremenim svijetom. Želeći posjetiti mjesta kojim je Isus koračao, samo pola godine nakon izbora otputovao je u Svetu zemlju. Nakon toga papa bira Indiju, i posvećuje se borbi protiv siromaštva u Trećem svijetu, i pritom opominje bogate nacije zbog nesolidarnosti sa siromasima. Pavla VI. krasila je poniznost i jednostavnost. U Papin je život i djelatnost unio mnogo promjena, kao i u djelovanje Katoličke crkve, tako je po završetku Koncila 1965. god. u Crkvi zavladala reformska atmosfera. Za vjernike najznačajnija izmjena je bila ta da misa više nije služena isključivo na latinskom jeziku, nego na narodnom jeziku, sa svećenikom okrenutim prema puku. Tijekom svoje službe susretao se s mnogim teškim pitanjima, a na neka od njih odgovarao je svojim enciklikama, tako je socijalna enciklika „Populorum progressio“, i enciklika „Humanae vitae“ koja je naišla na otpor i kritiku, jedne od njegovih najpoznatijih. Ovaj papa „hodočasnik“ nastavlja svoja putovanja, te je tako bio prvi papa koji je pohodio i ostale kontinente. Tako je prilikom posjete Dalekog istoka izvršen atentat na njega, iz kojeg se na sreću izvukao živ.
Papa Pavao VI. umire 06. kolovoza 1978. godine od srčanog udara u ljetnikovcu Castel Gandolfu. Navodi se kako je u posljednjim satima svoga života, citirao sv. Pavla: „ Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. (2Tim 4 7), mogu smireno otići.“
Za vrijeme pape Ivana Pavla II. pokrenut je proces beatifikacije Pavla VI., a u svibnju 2014. godine papa Franjo odobrava objavljivanje odluke kojom se potvrđuje čudo zadobiveno zagovorom pape Pavla VI., ozdravljenje nerođenog djeteta kod kojega je ustanovljen niz zdravstvenih problema koji bi uzrokovali velika oštećenja mozga.
Papa Pavao VI. smatra se velikim reformatorom, „Apostolom mira“, a i često je nazivan kao „Papa dijaloga“.
Dajana Brizić
