14. listopada 2018. na trgu sv. Petra, Papa Franjo je upisao blaženog Vincenza Romana, dijacezanskog svećenika, župnika Santa Croce u Torre Greco-u u Napulju u knjigu svetih kao jednog od 7 novih svetaca i svetica.
Sv. Vincenz Dominik Romano je rođen u siromašnoj obitelji u Torre del Greco-u u Napulju 3. lipnja 1751. godine i u tom mjestu provodi cijeli svoj život. Njegov otac, Nikola Luca je htio da Vincenz postane zlatar međutim već u djetinjstvu su na njega utjecali život i učenja sv. Alfonza Liguoria i razvili u njemu posebno štovanje euharistije. Njegov otac je poštivao njegovu namjeru a njegov stariji brat Petar, koji je već bio svećenik ga je podržavo u njegovoj želji te se 1775. sv. Vincenz povećuje svećeničkoj službi.
Živio je skromnim i jednostavnim životom, u službi drugima. Francuski doseljenici i razne tadašnje Talijanske političke stranke su ga željeli omesti i obeshrabriti u njegovom radu ali on je bio odlučan u svojoj službi. Bio je dobar i mudar učitelj mladim ljudima od kojih su mnogi bili bez roditelja. Na nekoliko njih je utjecao svojom produhovljenosti te su po njemu prepoznali Božji poziv i krenuli putem sakramenta svećenićkog reda. Ovaj novi svetac se revno odnosio prema liturgijskom bogoslužju kao i slavljenju svetih sakramenata i bio je žarki navjestitelj Božje riječi. Brinuo je za siromašne i bolesne te se aktivno zanimao za društvenu zbilju tog vremena, posebno za ribare koralja i njihove obitelji, koji su živjeli samo od mora.
Nakon 1794., kada je erupcija vulkana Vezuva uništila župnu crkvu i veći dio grada don Vincenz Romano je bio srce i duša materijalnog i duhovnog ponovnog rođenja Torre-a del Greco-a. Organizirao je volontere koji su se priključili ponovnoj izgradnji razrušenog grada i ponovno izgradio crkvu Svetog Križa, ljepšu nego što je ikada bila.
Bogat zaslugama i već sa reputacijom svetosti, preminuo je u Gospodinu 20. prosinca 1831. od duge i teške bolesti a papa Pavao VI, 17. studenog 1963. ga je proglasio blaženim. Presudno za njegovo proglašenje blaženim je bilo čudo ozdravljenja Marie Carmele Restucci u prosincu 1891. Marija je imala uznapredovali tumor koji je stvorio zloćudne čireve i lezije po njezinom tijelu. Zazvala je zaštitu, pomoć i blagoslov don Romana i tijekom te noći su lezije, čirevi i tumori nestali. Njezin doktor je potvrdio da ozdravljenje poput ovoga nije dio znanosti i medicina ga ne može objasniti. Njegovo drugo priznato čudo je bilo ozdravljenje Marie Cozzolino kojoj je bio dijagnosticiran rak grla zbog kojeg joj je bilo otežano gutanje i disanje. Predvidjeli su joj još nekoliko tjedana života. Tada joj se stanje pogoršalo dok bi već sljedećeg dana potpuno nestale maligne stanice zagovorom don Romana kojem je Maria Cozzolino molila devetnicu. To čudo je također bilo presudno i za njegovo proglašenje svetim.
Kristijan Bavrka
