Tijekom misnog slavlja ispred bazilike sv. Petra u Vatikanu, 14. listopada 2018., pored šestero drugih, papa Franjo proglasio je svetim i Francesca Spinellia. Francesco Spienlli rođen je 14. travnja 1853. godine u Milanu, u kući Marqiuses Stanga, gdje su mu roditelji služili kao batler i sluškinja.
Sljedećeg dana, u bazilici Sant'Ambrogio u Milanu, po krštenju dobio je ime Francesco Johann Ildefonso. Za cijelu obitelj uvijek je bio Cecchino. Zbog lošeg tjelesnog stanja svoje majke, odmah nakon rođenja odveden je u Verdelu gdje je bio povjeren majčinoj teti do 1855. Zatim se s obitelji preselio u Vergo. Otada je pokazivao zanimanje za euharistiju i vjersku praksu. Često je okupljao svoje prijatelje i vodio ih da se mole pred svetohranište. Nakon odličnih rezultata koje je postizao u školi ''Gallina'' roditelji su ga 1863. godine odlučili upisati u slavnu gimnaziju Sant'Alessandro di Bergamo.
U Ljeto 1876., kako je izašao iz kreveta, pao je i zadobio ozljedu kralježnice. Tri godine poslije osjetio je kako je čudesno ozdravio dok je molio pred kipom Gospe Saletske. Dijelio je svoju radost sa prisutnim ljudima koji su se pridružili njegovoj molitvi i zahvalnosti. Budući da je već neko vrijeme osjećao svećenički poziv, objavio je namjeru da uđe u sjemenište u Bergamu. Roditelji su smatrali da bi izabrao poziv liječnika jer je volio raditi sa bolesnima, no prihvatili su i njegov izbor da postane svećenik. Teologijski tečaj odagnao je njegovu osjetljivost i učinio ga je svjesnim posla koji ga čeka nekoliko godina poslije. U slobodno vrijeme pomagao je svećeniku kojeg je upoznao u Sant'Alessandru. Bio je to don Luigi Maria Palazzolo (sada blaženi) koji je otvorio besplatne škole na području župe, oratorij za siromašne dječake i mlade, a za djevojke Pia Opera di Santa Dorotea. Francesco je bio jedan od učitelja škola Don Palazzolo, znao je s ljubavlju odgovoriti na nepismenost koja je bila jedna od glavnih problema toga vremena. Svećeničko ređenje održano je 17. listopada 1875. gdje je obrede predvodio bergamski biskup Pierluigi Speranza. Na kraju svečanosti, biskup je shvatio pogrešku (propustio je polaganje ruku) i odlučio upitati Svetu Stolicu o valjanosti ređenja.
Odgovor je bio da će se ritual morati ponoviti privatno. Nakon druge svečanosti, biskup se obratio Francescu riječima: ''Sada imate dužnost činiti dvostruko dobro, jer sam vam dva puta izmolio.'' U prosincu 1882. zajedno sa Caterinom Comensoli (sada svetom) otvorio je u Bergamu prvu kuću novog vjerskog instituta: Sestre Adoratrici iz Santissimo Sacramento. Primarna svrha koju joj je dodijelio bilo je klanjanje, drugo, djela ljubavi prema napuštenim osobama. Upozorio je sestre što bi trebalo biti pokretač njihovih djela: ''Ljubite najblagoslovljeniju ljubav s najplodnijom ljubavlju i iz nje izvucite ljubav za olakšanje drugih.'' Krajem 1912. godine dijagnosticiran mu je karcinom želuca. Proslavio je svoju posljednju misu na Božić, a zatim se pripremio i za oproštaj s redovnicima. U lice slave svetosti koja je, petnaest godina nakon njegove smrti, nastavila okruživati don Francesca, započeo je njegov uzrok beatifikacije i kanonizacije kako bi se utvrdilo junaštvo njegovih vrlina. Kao potencijalno čudo za dobivanje beatifikacije ispitivalo se što se dogodilo Agostini Figaroli. Bila je u komi jer je pala u kotao kipuće vode te zadobila opekline. Na tijelo su joj stavili slike don Francesca, a već sljedeće jutro Agostina je dala znakove života. Liječnici su rekli da u budućnosti, zbog oštećenja uzrokovanih nesrećom, neće moći postati majka. No, nakon što se udala postala je majka troje djece.
Dana 21. lipnja 1992. Francesco je proglašen blaženim, a proglasio ga je papa Ivan Pavao II. Drugo čudo vezano je za dijete Ambroza Maria Diaza, koji je imao jako krvarenje, čije liječenje nije znanstveno objašnjeno. Djelovanje don Francesca i danas je prisutno u svijetu. Godine 1892. utemeljio je Sestre klanjateljice Presvetog sakramenta, koje su povećene molitvi pred euharistijom. Red i danas postoji i prisutan je u cijelom svijetu. Oni imaju škole, vrtiće i odgojne radove te posebnu pozornost pridaju i osobama s invaliditetom i bolesnima.
Bernarda Buljan
