Ti, što si razapet u svakom od nas,

Koji svaku suzu u zvijezdu kuješ,
Hoćeš li poslušati moj tanki glas?
Isuse Kriste, vapim da me čuješ.

Moj narod je istrpio sve postaje,
Padao pod Križem, ali se ne preda.
Kalvariju krvi majka ovdje poznaje,
Što poput Marije, smrt sina gleda.
Otad su tekle i suze i godine,
Litanije sa usana žena u crnini,
Polazili vlakovi iz naše domovine,
Vozili sa grude u susret praznini.

Kako je tužna ova Tvoja Bosna,
I nju nam dijele kao Tvoje halje.
U svojoj djeci bijaše radosna,
Al' radost se gubi, sve dalje i dalje.

Kome se njeno Nebo raduje,
Kad sva moja braća odoše daleko?
Na izvorima žeđa, u žitu gladuje.
Hoće li te Bosno čuvati bar ne'ko?

Zlatno žito i vječni kamen,
Miris bora, glas plivskog vjetra,
Okus podneva i topli plamen,
Hoće li ući kroz vrata sv. Petra?

Uresi je krunicom oko vrata
Da puk ostane na svom tlu.
Podaj nam Mir, nek' ne bude rata,
Da Ti naraštaje darujemo tu.

Jesi li i nju na Križu uskrisio,
Oprostio samoću i oskvrnuće,
Suzu njenu u zvijezdu uzvisio,
Ima li i Bosna svoje uskrsnuće?

Ella Bojčetić