Ispovijed nije psihoanaliza. Nije ni razgovor, ni analiziranje, ni samoanaliziranje.
Mi u ispovijedi ne moramo pričati sve o sebi. Ispovijed je mjesto i vrijeme vrlo jasnoga izricanja svojih grijeha. Ispovijed čovjeku daje ono što mu ne mogu dati ni psihoanaliza, ni psihijatrija, ni povjerljivi razgovori s prijateljima. Ona nas odriješuje od grijeha. Odriješenje doista skida krivnju. Svećenik to ne čini u svoje ime, nego u ime Crkve i u ime Božje. Jamči nam da nam je krivnja skinuta.
Skidanje krivnje skidanje je tereta. Gotovo da je mjerljivo. Kao što mogu u svojoj duši mjeriti jesam li radostan ili sam žalostan, isto tako mogu mjeriti jesam li pod teretom krivnje ili sam oslobođen krivnje. To je prilično jednostavno. Čovjek na sebi lako primjeti nosi li teret krivnje ili je oslobođen. Ispovijed je lijek za svaki grijeh, bez obzira kakav on bio. Ona je i lijek za teret grijeha. I kad se god dogodi ispovijed, ona se osjeća kao olakšanje nalik onomu koje čovjek osjeti kada sa sebe skine teret. Vrlo se često osjeti i tjelesno olakšanje. To se dogodi tamo gdje je pojedinac teret krivnje osjećao i tjelesno.
U našem svijetu postoji zabluda da čovjek sa svojim grijesima može izići na kraj sam pred svojom savješću i sam pred svojim Bogom. Ovo je obmana da čovjeku ne treba drugi i da je dovoljan samomu sebi. Čovjek je po njoj autonoman. Sam određuje zakone po kojima će živjeti. On je sam sud, prosudba grijeha, prosudba krivnje i prosudba opraštanja.
U čemu je varka kad čovjek misli da će se sam riješiti svojih grijeha? Ne poglavito u tome što biježi u svoju nutrinu i ostaje sam pred svojom savješću, nego u tome što ne primjećuje da je tim korakom otišao pred najgori i najstroži mogući sud. Čovjekov sud o samome sebi, nakon grijeha, nemilosrdan je sud. To se ne primjećuje na početku. Neposredno nakon grijeha čovjek želi svoj grijeh sakriti od sebe i drugih. No, prilično brzo čovjek može upasti u osudu samoga sebe i u samoprijezir. Samoprijezir je grešniku najgora moguća posljedica grijeha. Božji sud o grešniku je milosrdan. Daleko je milosrdniji od ljudskoga suda.Kad Bog čovjeku oprosti grijeh, daje mu novo srce. Nakon oproštenja u srcu ponovno može zaživjeti ljubav. Prije ne.
fra Ante Vučković
