Fra Lovro Milanović je rođen 22. svibnja 1777. u Sarajevu.
Sin je Ante i Katarine rođene Strukić. U svojoj petnaestoj godini, 27. svibnja 1792. stupio je u franjevački red te je svoje kršteno ime "Stjepan" zamjenio sa fra Lovro. Svečane zavjete je položio nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci. Pretpostavlja se da je svoj studij završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Nije poznato ni kada je fra Lovro zaređen za svećenika. 14. lipnja 1803. postavljen je za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. U razdoblju od 1803. do 1804. bio je župnik u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1806. uprava franjevačke provincije imenovala je fra Lovru župnikom u župi Tramošnica. U župi Tramošnica je djelovao jako kratko, u vremenu od kolovoza 1806. do početka veljače 1807. kada je mučenički ubijen.
O njegovoj smrti postoje dvije teorije. Prva teorija kao razlog njegovog putovanja kroz selo Turić navodi pomoć stricu u ispovijedanju. Druga teorija kao razlog njegovog putovanja kroz selo Turić navodi da je išao podijeliti svete sakramente jednom bolesniku. Dakle, dok je prolazio kroz selo Turić u zaseoku Starom Selu fra Lovro Milanović susreo je Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića, oca poznatog Zmaja od Bone - Husein-kapetana Gradaščevića, koji je kasnije, 1832. podigao bunu u Bosni. Narodna predaja kaže, kako je Mujo ubio fra Lovru 03. veljače na spomendan sv. Blaža mučenika, iz razloga što fra Lovro prolazeći pokraj Muje nije sišao s konja te mu na taj način iskazao poštovanje. Poginuo je nedužan, mučenički uboden nožem, a zatim ubijen iz male puške (kubure), iz mržnje prema drugoj vjeri, u svojoj 30 godini života od Turčina. Subraća, tramošnički i turički kršćani su pokopali fra Lovru u obližnjem turićkom groblju.
Odmah nakon smrti fra Lovre, kršćani su ga smatrali pravim mučenikom, i nakon 200 godina na njegov grob dolaze, uzimaju zemlju s groba te nose svojim kućama te se mažu po tijelu vjerujući da će im mučenik fra Lovro pomoći. Bez obzira što ga crkva nije proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti ne jenjava već više od 200 godina, narod ga i dalje štuje kao mučenika. Fra Lovrin grob nalazi se u sredini mjesnog groblja, koje je staro više od 250 godina. Gotovo da nema dana kada na njegovom grobu ne sija svijeća a često se može vidjeti netko i na molitvi. Na njegov grob dolaze ljudi iz svih krajeva, vjernici svih vjeroispovijesti, a fra Lovro im ne uskraćuje svoju pomoć, posebno bolesnicima. Postoje mnogobrojna svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po njegovu zagovoru. Postoji i glasilo pod nazivom " fra Lovro" koje promiče njegov život, svetost i mučeniku smrt. Posebno velik broj ljudi se okuplja na njegovom grobu uoči mlade nedjelje krajem osmog ili početkom devetog mjeseca, u narodu zvana kao fra Lovrina mlada nedjelja!
Ivana Perisic
