S nestrpljenjem smo čekali ovo blagoslovljeno doba godine. No zapitamo li se ikada koja je istinska bit ove četiri nedjelje Adventa ili Došašća? Evo što nam kažu Opća načela o liturgijskoj godini i o kalendaru:
Vrijeme došašća je dvojakog značaja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena.

Nije li stoga, predivna simbolika i smisao Došašća koje nam je dato kao milosno vrijeme i idealna prilika priprave za Božić? Kada spomenemo pripravu, uglavnom se sjetimo definicija koje smo učili na satu vjeronauka. Ali srž i smisao Došašća je mnogo širi i izuzetno važan, iako to vrijeme nekad smatramo poput matrice koja uvijek jednoliko i ponovno svira istu melodiju. A to nije točno. Mi smo umrtvili to vrijeme mnogim obavezama i brigama koje forsiramo više no što je potrebno. Na početku ovog Adventa, imamo vremena za ispravljanje pogrešaka.
Stoga krenimo redom, upoznajmo neke dragocjene karakteristike i crtice iz povijesti koje naše Došašće čine zbilja posebnim i milosnim periodom u crkvenoj godini.
- Kao što smo već spomenuli, vrijeme došašća se dijeli na dva dijela;
Od prve nedjelje došašća do 16. prosinca naglasak je na eshatološkom vidu, iščekivanju drugog Kristova dolaska.
Od 17. do 24. prosinca naglasak je na pripravi za svetkovinu Božića.
Oba razdoblja nas poučavaju i pripremaju za istinsku radost koja je temelj kršćanskog života. I sami znamo da se Sin Božji rodio i došao na Zemlju kako bi spasio sve duše od smrti vječne, On dolazi spasiti nas. Stoga, mi vjernici Katolici na osobit način doživljavamo ovaj period, kojemu pristupamo u molitvi, misama zornicama, Sv. Ispovijedi i promišljanjima koja nas potiču na kršćanski način života u obitelji i društvu, te na istinsku vjeru i RADOST. Doista, sve ovo ne bi imalo smisla kada na koncu ne bismo iščekivali Radost spasenja. I u ovim težim vremenima kada se oskvrnjuju temeljne ljudske vrijednosti, naše adventske svijeće gore u simbolici Nade, Mira, Radosti i Ljubavi. Baš onako kako naša srca trebaju gorjeti na svodu života koji ponekad zna biti mračan.
- Prvo svjedočanstvo o došašću kao posebnom vremenu donosi nam biskup Perpetuus iz Toursa (+430.). Ovim se samo potvrđuje tisućljetna tradicija i kontinuitet naših biskupa i svećenika koji su od poganskih do režimskih(teških) vremena očuvali vrijednost i identitet naših blagdana. Priznajmo, tada je narod sa svojim vjerskim ocima više osjećao suštinu blagdana – njihovu svetost i razlog obilježavanja. Proslavljalo se srcem jer se vjerovalo. Mi danas, smo ipak više poklekli amerikanizaciji i materijalizaciji blagdana, o čemu nam svjedoče brojne televizijske reklame, i neiscrpno izbacivanje Krista s Njegova prijestolja koje se uporno prepušta Djeda Mrazu. Stoga nas ovo rano svjedočanstvo treba ohrabriti da nastavimo tradiciju naših vjerskih predaka . Što više uronimo u vjeru i njezine značajke, manje ćemo lutati po iskrivljenim percepcijama vjere koje nam servira svijet.
- Treća nedjelja došašća od davnine se naziva i „Dominica gaudete”, “nedjelja Radujte se“, prema riječima Ulazne pjesme iz Pavlove Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4, 4-5). Vjernicima je slušanje Evanđelja (uz propvijed) glavna okosnica i poticaj za ispravan način života. ‘‘Radujte se’’ iz Poslanice je poziv svima nama! Naš Gospodin nas voli ovakve, malene i slabe na grešnost, i upravo nam šalje Svog Sina da nas otkupi od grijeha, rođenjem i smrću na križu. Ali smrt nije kraj. Ona je korak pred uskrsnućem, novo rođenje. Zato nam i Pavao veli da se radujemo, jer – Gospodin je blizu.
- A jedno tumačenje Adventa ili Došašća ne bi bilo potpuno kada se ne bi spomule u narodu omiljene mise – zornice (rorate). Osim što potječu još iz srednjeg vijeka, zornice imaju itekako pučki duh, što i potvrđuju naše lijepe, stare, pjesme koje su poseban nakit u zimskim, molitvenim zorama. Najpoznatije su: ‘‘Padaj s Neba’’, ‘‘Visom leteć’’, ‘‘Zlatnih krila’’… koje izvorno prikazuju kako se hrvatski puk radovao Božiću još u devetanestom stoljeću.
- I naposljetku, ćemo spomenuti usklik koji često možemo čuti u pjesmama u ovo adventsko doba – Maranatha! Ova riječ aramejskog porijekla je bila i pozdrav prvih kršćana i prevodimo ju kao ‘‘Gospodin je došao!’’ ili ‘’Dođi Gospodine.’’. Još jedno svjedočanstvo koje kršćanstvo prikazuje i dokazuje kao oazu radosti, nade i iščekivanja Spasitelja.

Doista i sami trebamo doživjeti i upražnjavati ove simbolične pozdrave i pjesme, te tumačiti s veseljem Riječ Božju. Kada se nađemo u slijepoj ulici svog života, koja je ispred nas zazidala zid problema i ispod nas prostrla prljavo, blatno dno, preostane nam samo da pogled svoj podignemo k Nebu. U stvarnom životu i činimo tako. Nekako se Boga sjetimo samo kada je teško. Ali On nam to ne zamjera. On je radostan što mu se obraćamo. Dragi vjernici, obraćajmo se Stvoritelju svom uvijek i zazivajmo ga u svakom trenutku. Jer On dolazi, da nas spasi, da nas izbavi.

RADUJTE SE!

Ella Bojčetić