Još zemlja pamti, još se kamen sjeća,
Koraka prvih trinaestog stoljeća.
Kud prođoše tabani braće Franjine,
Ostadoše i danas sveti kaleži i haljine.
Bogatstvo siromaštva zasjaše u Duhu,
Ne u zlatnom ruhu, već u starom kruhu.
Moj rod blagosloviše oni po Križu,
Već 700 godina poput biserja nižu.
Katarininu zemlju krvlju su platili,
Bosnu Srebrenu Duhom Svetim pozlatili.
Pokušaše te srušiti, Crkvo, mnoge zemaljske sile,
Ali nisu one Nebeskoj nikad ravne bile.
Spomeni se rode, i doba sužanjstva,
veleizdaja, patnje i izgnanstva,
Kada je neznanac svoju vladu krojio,
Izdajnički našom krvlju, svoju mržnju dojio.
Zastani na minut, zašuti u trenu,
Za vjeru svoju, za Bosnu Srebrenu,
Za hrabrost fra Anđela što donese ahdnamu,
Za fratre što žrtvom obasjaše tamu.
Diktature, četrdesete i devedesete,
i nevjerničke ubode što Ocu odnesete,
Prinesite te žrtve na Oltar za nas,
Da Bosni i Hercegovini izmolite spas.
Zagrli Ujače Bosnu i Hercegovinu,
Poteci kroz Plivu, Bosnu, Neretvu i Drinu.
Preleti Vlašić, Trebević i Vran planinu.
Odleti u krilo Božjem Sinu.
Dočekaj svoj narod na Nebeskom dvoru,
Uz pjesmu što vijori na anđeoskom koru.
I izmoli spasenje narodu svom,
I blagoslov Bosnu, naš sveti dom.
Ella Bojčetić
