Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela.
Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja, zar nakon tolikih molitvi da ne dobiju odgovor, bar ne onakav kakav su očekivali.
Međutim, Haakon se kao revan vjernik nije obazirao na to nego se i dalje nastavljao moliti često razmišljajući o muci koju je zbog naših grijeha Isus podnio na križu. Bio je toliko dirnut time da je stalno ponavljao: "Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto u muci. Želim bar na tren olakšati tvoje muke, postati Ti na križu."
Godinama tako, ali odgovora nije bilo. Jednoga dana Kristov lik sa križa progovori: "Ispunit ću ti to, ali pod jednim uvjetom, a to je taj da bez obzira što vidio ili čuo, ti šuti. Dakle, što god da se dogodi ne smiješ ni riječ progovoriti." Haakon s radošću odgovori: "Obećavam". U sekundi Haakon postade Krist raspet na tom istom drvenom križu.
Prođe mnogo vremena, ljudi su dolazili i odlazili moleći, a on se pridržavao obećanja i šutio. Međutim, jednoga dana nakon molitve nekom bogatašu ispade novčanik. Haakon je šutio. Dođe jedan siromah, vidje taj novčanik, uze ga sebi i ode. Haakon je i dalje šutio. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo jedan mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga optuži mladića da ga je uzeo. Poče mu prijetiti, vrijeđati ga, a onda i udarati. Tada Haakon nemogavši šutjeti pred takvom nepravdom zavika: "Prestani, nije ti on uzeo novčanik, nego onaj siromah kojega si sreo na putu ka ovamo."
Kada su svi otišli priđe mu Krist i reče: "Siđi s križa, nisi dostojan da zauzmeš moje mjesto. Zamolih te da šutiš, a ti mi to nisi bio u stanju ispoštovati.'' - "Ali gospodine", reče Haakon, "kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?" Isus se vrati na križ i nastavi govoriti: "Ti nisi znao da bi bogatašu bolje bilo da izgubi svoj novčanik jer je taj novac namijenio za bludničenje. Siromah bi s njime prehranio obitelj koja će sada da živi u još većoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, prije nekoliko trenutaka njegov je brod potonuo. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti, a Haakon ostade očajan klečeći u podnožju raspela.
Stara norveška legenda
