Davno jednom živio je kralj koji je imao četiri žene.
Četvrtu ženu je najviše volio i obasipao dragocjenostima i najboljim poslasticama. Davao joj je samo ono najbolje od svega.
Volio je i treću ženu, vodio je okolo po susjednim kraljevstvima i pokazivao joj ih, ali ga je uvijek bilo strah da će ga ostaviti i otići s drugim.
Također je volio i svoju drugu ženu. Ona mu je uvijek bila osoba od posebnog povjerenja, uvijek pozitivna i strpljiva. Kad god je kralj imao problem uvijek se s njom savjetovao, a ona mu je pomagala da riješi sve probleme i prebrodi teške trenutke.
Kraljeva prva žena bila je odana družbenica i ona je bila ta koja je najviše doprinijela blagostanju njegovog kraljevstva, ali unatoč tomu kralj je nije volio, iako je ona njega duboko voljela.
Nakon nekoliko godina kralj se razbolio i osjetio da se bliži kraj pa je razmišljao o svom raskošnom životu i ustanovio: "Imam četiri žene, ipak, kada umrem, ostat ću potpuno sam. Kako da u smrti ne ostanem sam?"
Nakon razmišljanja upitao je četvrtu ženu: "Najviše sam te volio, poklanjao ti samo najbolje od svega. Sada, kada umirem, hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?" "Ni govora!" odgovorila mu je četvrta žena i otišla bez riječi. Žalostan zbog tih riječi kralj upita svoju treću ženu: "Cijeli život sam te volio. Sada kad umirem, hoćeš li mi i u smrti praviti društvo?" "Ne!", odgovorila je i treća žena i na odlasku dodala: "Život je prelijep. Kada umreš, ponovno ću se udati i živjeti punim plućima." Očajan zbog odgovora kralj upita drugu ženu: "Uvijek sam se tebi obraćao za pomoć i savjete, a ti si mi uvijek pomagala. Kada umrem, hoćeš li i ti u smrt sa mnom?" "Žao mi je, ali ovaj put ti ne mogu pomoći", odgovorila mu je druga žena. "Jedino što mogu za tebe učiniti je pokopati te." I njen odgovor je kralja pogodio kao strijela, a zatim je začuo glas: "Ja ću poći s tobom i slijediti te kamo god pođeš." Kralj se okrenuo i vidjeo svoju prvu ženu. Stajala je pred njim mršava, pothranjena i zapuštena. Kralj joj je žalosnim glasom rekao: "Trebao sam se više brinuti o tebi kada sam imao priliku."
Svi mi u svom životu imamo ove četiri žene.
Naša četvrta žena je naše tijelo. Nije važno koliko napora ulažemo u njegu i brinemo o svom tijelu, ono će nas na kraju ostaviti i izdati u smrti. Naša treća žena je imetak i sve materijalne stvari koje posjedujemo, također i položaj i bogatstvo. Kada umremo naslijede ga drugi. Naša druga žena su obitelj i prijatelji. Koliko god oni nas voljeli i pomagali u životu s nama mogu ostati samo do groba. Naša prva žena je naša duša. Često puta zapostavljena u težnji stvaranja bogatstva, položaja, materijalnih vrijednosti, moći i užitaka. Unatoč tome duša je jedina koja će nas pratiti kamo god budemo morali poći.