Tko će naći ženu vrsnu?

Više vrijedi ona nego biserje.
Muževljevo se srce uzda u nju,
i blagom neće oskudijevati.
Ona mu čini dobro, a ne zlo,
u sve dane vijeka svojeg.
Pribavlja vunu i lan,
i vješto radi rukama marnim.
Ona je kao lađa trgovačka:
iz daleka donosi kruh svoj.
Još za noći ona ustaje,
hrani svoje ukućane
i određuje posao sluškinjama svojim.
Opazi li polje, kupi ga;
plodom svojih ruku sadi vinograd.
Opasuje snagom bedra svoja,
i živo miče rukama.
Vidi kako joj posao napreduje:
noću joj se ne gasi svjetiljka.
Rukama se maša preslice
i prstima drži vreteno.
Siromahu dlan svoj otvara,
ruke pruža nevoljnicima.
Ne boji se snijega za svoje ukućane,
jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
Sama sebi šije pokrivače,
odijeva se lanom i purpurom.
Muž joj je slavan na Vratima,
gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
Platno tka i prodaje ga,
i pojase daje trgovcu.
Odjevena je snagom i dostojanstvom,
pa se smije danu budućem.
Svoja usta mudro otvara,
i pobožan joj je nauk na jeziku.
Na vladanje pazi ukućana
i ne jede kruha besposlice.
Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju,
i muž njezin hvali je:
„Mnoge su žene bile vrsne
ali ti ih sve nadmašuješ.“
Lažna je ljupkost, tašta je ljepota:
žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
Plod joj dajte ruku njezinih,
i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Iz 31,10-31