Priča kaže kako su se jednom davno, na istome mjestu, okupili svi ljudski osjećaji, kvalitete i nedostatci. DOSADI je bilo kao i uvijek dosadno i već je više puta zijevnula. Onda je LUDOSTI palo na pamet da se igraju skrivača. A komu bi drugomu moglo pasti na pamet takvo što!? INTRIGA je odmah podigla desnu obrvu: zanimala je ta igra. ZNATIŽELJA nije mogla odoljeti, a da ne upita o kakvoj se igri uopće radi i kako se igra. Ona prekrije oči i broji do milijun, a ostali se za to vrijeme skriju. A kad ona izbroji svoje, polazi u potragu. Onaj koga posljednjeg pronađe, taj je pobjednik ove igre.
ENTUZIJAZAM je kriknuo od dragosti. EUFORIJA je zaplesala, a SREĆA je skakala. Čak je i SUMNJU, RAVNODUŠNOST, APATIU, koje inače baš ništa ne zanima, uvjerila da se priključe igri.
No, nisu htjeli svi igrati. Prva je ISTINA odbila jer je ona protiv bilo kakvoga skrivanja, a uostalom zašto bi se ona krila kad se nju kad tad otkrije. PONOS je također odbio igrat se jer je mislio da je to glupa ideja, a pravi je razlog bio to što se on nije dosjetio i prvi predložio ovakvu igru. OPREZ se također nije htio igrati jer, tako je barem rekao, ne želi riskirati.
1, 2, 3... LUDOST je počela brojati. LIJENOST je prva pronašla skrovište jer se sakrila iza prvog grma i jer joj je bilo mrsko tražiti neko drugo, bolje mjesto. VJERA se popela na nebo. ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, a USPJEH se inače popeo na najviše drvo. VELIKODUŠNOST nikako nije mogla naći sebi sklonište jer koje god bi mjesto pronašla, pomislila je, da je ono savršeno mjesto za nekog od njezinih prijatelja. LJEPOTA je skočila u prekrasno čisto jezero. SLOBODA se sakrila u dahu vjetra. SEBIČNOST je našla malo veće sklonište, ali nikoga nije htjela pustiti unutra. POŽUDA i STRAST su se zajedno sakrili u krateru vulkana. A ZABORAV se zaboravio sakriti. Jedino LJUBAV nije pronašla sklonište jer je svako mjesto već bilo zauzeto. LUDOST je brojala 999 999 LJUBAV je skočila u ružičnjak s predivnim pupoljcima. Milijun, povikala je LUDOST i počela tražiti.
Prvo je uočila ZAVIST, a ZAVISR je navodno slučajno otkrila gdje je USPJEH. SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti jer je ona sama izletjela iz svog skloništa. LUDOST je tražeći ožednjela. Otišavši na jezero da se napoji, pronašla je LJEPOTU. SUMNJA se nije sakrila jer je mislila da je svako skrovište zapravo uočljivo. I tako je LUDOST malo pomalo pronašla sve: TALENTE u klasju žita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu Oceana). ZABORAV je zaboravio da su se nečega uopće igrali. Ipak, LJUBAV nije mogla pronaći.
LUDOST je pretražila svaki kutak, svaki grm i svaku rupu. Kad se polako već mirila da nikad neće pronaći LJUBAV, ugledala je ružičnjak i uskočila u njega. Puna BIJESA i LJUTNJE udarila je suhim štapom po grmu. Začuo se bolan krik iz ružičnjaka. Ružino trnje izgrebalo je oči ljubavi.
LUDOST se nije znala ni ljudski ispričati. Plakala je i molila oproštaj. Na kraju je odlučila da zauvijek ostane uz bespomoćnu LJUBAV. I od tada, zapravo od ove glupe igre, koju je uostalom LUDOST i predložila, LJUBAV je slijepa, a LUDOST je neprestano prati.
