Postoji stara indijanska legenda po kojoj je Bog prvo stvorio školjku.

Dao joj da živi na dnu oceana, gdje je vodila po prilično dosadan, al' na izgled siguran život. Sve sto je trebala da uradi bilo je da otvori usta, uzme hranu, nakon toga zatvori i tako u nedogled. Nakon toga Bog je stvorio sokola. Dao mu je da leti, da vidi stvari koje školjka ne može ni zamisliti.
Međutim, morao je svaki dan loviti kako bi prehranio sebe i svoje mlade. Nakon toga Bog je stvorio čovjeka. Dao mu je mogućnost izbora, koja možda i danas vrijedi: biti školjka ili biti sokol? Po mom mišljenju većina ljudi se trudi da bude nešto između, jer nije spremna prihvatiti odgovornost vlastitog izbora. Zato su ljudi pronašli životinju koja je nekako između spomenuta dva izbora: to je patka. Ako pogledate površno, patka sliči sokolu, iako sama može letjeti nikada ne leti tako visoko kao sokol. Poleti malo iznad vode i ponovo se vrati nazad u lažnu sigurnost, a kada se nečega uplaši umjesto da pliva, jednostavno zagnjuri glavu u vodu. Njeno glavno obilježje je da neprestano kvače baš kao i ljudi koji uvijek i iznova pronalaze razlog zašto nešto ne mogu, kvaču bez prestanka u formi izgovora, tračanja, ispričavanja ili pak beskorisnog gubljenja vremena.
Za to vrijeme sokoli lete visoko, ne trpe izgovore, nered, lažnu sigurnost, sami ispred sebe postavljaju nove izazove i služili su i služe kao primjer i simbol mnogim uspješnim ljudima.
N.N.