Hvala Ti, Bože, što je život blagoslovljen, lijep i težak, što darivaš obitelj, braću i sestre, po kojima i među kojima si hvaljen, slavljen, čašćen i blagoslivljan, i s kojima idem Putem Istine i Života. Hvala Ti, Oče nebeski, što smo Tvoja ljubljena djeca, što su nam imena upisana u Tvoje srce, misli i dlan. Kako je dobro i lijepo biti milje Gospodnje.
Sretna sam, zahvalna i blagoslovljena Božjom milosti što mogu s tobom, sestro i brate, podijeliti misli i osjećaje, doživljaje koji ispunjavaju srce i dušu, i da ćeš sa mnom, dragi prijatelju, umnožiti radost susreta koji obogaćuje u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi. Riječi slijede misli i osjećaje koji su rukopis srca i hvalospjev duše u molitvi zahvalnosti koja spaja nebo i zemlju. Oprosti mi, dobri čovječe, na propustima, jer je nemoguće izreći i opisati doživljeno, ovo je zrno pijeska na morskoj obali i kap rose na dlanu; mnogo toga ostaje u meni i među zvijezdama, u tišini i neizbrisivim tragovima duboko urezanim u život majke zemlje i majke domovine.
Vjerujem i znam da nam Gospodin sve potrebno dariva u pravo vrijeme i na pravom mjestu, sve čini i radi za naš mir i naše dobro; naše su dobre i plemenite nakane, molitve i želje Njemu zapovijed: da nam pomogne činiti dobra djela. Naša zajednička suradnja čini čuda i nemoguće mogućim, jer, Bogu ništa nije nemoguće. Zahvaljujući Gospodinu, Asiškom siromahu, obitelji, dobrim osobama i Franjevačkoj ljetnoj školi duhovnosti, bijah u kolijevci, na izvorima i početku Bosne Srebrene: u Srebrenici! Dođoh, vidjeh i ostadoh: dobre ljude i draga mjesta nosim sa sobom i ostajem s njima, zauvijek; kao i molitvu za mir, mir i samo mir. Vječni su i duboki korijeni, temelji i tragovi, stabla i krošnje koje rastu, naše opstojnosti, života i suživota u materijalno najsiromašnijoj, franjevačkim duhom, vjerom, nadom i ljubavlju bogatoj župi Provincije sv. Križa Bosne Srebrene, Zvornik-Srebrenica, i na obalama rijeke Drine. Franjini su sinovi i braća ostavljali i ostavljaju svijetle tragove stoljetne postojanosti na darovanim prostorima i vremenima koja obiluju Božjim dodirima i blagoslovima. U danima sunca i vremenu kiša, kada je čovjek čovjeku brat i čovjek čovjeku vuk, svaku osobu potrebnu pomoći Presveto Srce Isusovo prima u svoje srce udomljujući se u duši potrebnoga, a Marija svakog osobno i sve zajedno vodi svome Sinu i Ocu nebeskom. Hvala Ti, Marijo, što s Tobom i Franjom, i ja, najmanja od najmanjih, slijedim Isusa, i što osjećam sigurnost i toplinu kolijevke djetinjstva nad kojom bdiješ nježnom i brižnom ljubavlju i pažnjom. Tvoja se djeca, ljubljena Majko, vraćaju u Tvoj zagrljaj i pod Tvoje skute odakle nisu otišla i nikada neće otići. Ponovno gori jaka vatra ispod pepela koja grije nas, Dom i domovinu. Živimo zajedno jedni pored drugih, jedni s drugima i jedni za druge u jedinstvu različitosti koja obogaćuje, kao Franjo gradeći mostove prihvaćanja, razumijevanja, suradnje i prijateljstva, rušeći zidove i kidajući okove mržnje, zla, sile, razdvajanja, netrpeljivosti, što udaljava od Boga i ljudi, i samih sebe.
Put je na izvore hodočašće i dolazak na početak, ponovno spoznanje duboke istine u Franjinim riječima: krenimo braćo ispočetka, jer ovdje, Manja braća, unatoč 726 godina dugoj tradiciji i vjernosti Bogu, Crkvi i narodu, kreću ispočetka nastavljajući dalje, i zajedno s Utemeljiteljem kliču: Bog moj i sve moje! Trubaduri sv. Franje kolijevku svog rođenja ispunjavaju novim životima koji radosno svjedoče Radosnu vijest, zdušno pjevajući i gorljivo živeći Franjinu Pjesmu brata Sunca. Zahvaljujući Svevišnjem i Franjinim siromasima sjena je Križa u slavi Uskrsa.
Prošlost je bogata i plodna dobrim ljudima i djelima, zemlja sveta i blagoslovljena krvlju mučenika koji životom svjedoče Ljubav. Duboki su, trajni, neizbrisivi i vječni tragovi fratara, dobrih pastira i vjernog stada, na svakom koraku obala rijeke Drine koja spaja i dijeli dva svijeta, naroda, zemlje i države; novi su i stari vidici, daljine bliskosti i bliskost daljina, braća koja trebaju braću na putu života u Nebo. Na svakom mom putu suputnici su mi Isus, Marija i Franjo. Čujem njihov glas: zahvaljuj i moli, budi čovjek, budite ljudi, Božja djeca. Hvala Ti, Bože, što smo Tvoja djeca i što ne mjeriš našim mjerilima.
Po svim, Božjim i ljudskim, mjerilima osobe koje upoznah ili već znam su dobri ljudi, osvajaju vedrinom, toplinom, vjerom, nadom, ljubavlju… Čast je, sreća i zadovoljstvo poznavati ih, dijeliti s njima prostor i vrijeme, biti dio skladne zajednice koja se ljubi. Brat vjetar i sestra voda čuvaju i moj glas i korake, zajedno s narodom vrijednim divljenja i poštovanja gradim sadašnjost koja traži žrtvu ljubavi darivajući zadovoljstvo ostvarenog i vjerujući u bolju budućnost ispunjenu dobrotom koja osvaja svijet.
Duboki su ožiljci i vidljivi tragovi bliske prošlosti, mučne rane koje bole i koje treba liječiti, grijeh koji treba oprostiti i zaboraviti, i živjeti zapovijedi ljubavi kao Franjo. Da se to može, želi, zna i hoće treba učiti, čitati znakove kraj puta, jer svako je vrijeme i mjesto teško i lijepo njegovim suvremenicima. Nama, sudionicima FLjŠD, profesori predavači, bosanski ujaci, veliki u malenosti služenja, skromnosti i ljepoti jednostavnosti, govorahu o Franji, BiH, i franjevaštvu nadahnuto i poučno koristeći se primjerima blagoslovljene svakidašnjice obilježene franjevačkom duhovnosti i karizmom; susreti i posjeti potvrđuju da riječi postaju djela. Hvala ti, Bože, na oprostu i ljubavi!
Svaki je susret, kao i svaka osoba, posebna, čuva se i pamti u molitvama i srcu. Na žalost, ovdje je nemoguće sve spomenuti, ostaju zapisani živjeti u mom sjećanju. Bogu hvala, želim spomenuti osobu za koju znam da je vrlo rado i često spominju svi učesnici Škole i mnogi ljudi koji imaju sreću sresti je i upoznati: fra Josu Oršolića, dobrog i vrijednog čovjeka, fratra i svećenika, raspjevanog trubadura sv. Franje kojega Božja providnost i ljubav šalju biti župnikom, bratom, sinom, služiteljem… vjernicima i svim ljudima dobre volje. Fra Joso vjerno, požrtvovno, radosno, strpljivo… s župljanima i svima koji žele i hoće, živi djelotvornu vjeru, nadu i ljubav osvajajući dobrotom, osmijehom, vedrinom… pomažući svima kojima je pomoć potrebna, i sam, kako kaže, nalazi mir u tišini stoljetnih temelja porušenog samostana, i kao Porcijunkula, maloj Marijinoj kapeli koja zrači Božjom blizinom. Ovdje je Franjo tako blizu i blizak pozivajući braću da se često i rado vraćaju na početke: u kolijevku novog života. Koliko smo blizu i daleko od Franje i Franjevačkih izvora?
Sestro, brate! Pišući srcem darivam od srca srcu. Ovo je kamenčić u mozaiku koji stvara Umjetnik nad umjetnicima, ali bez njega slika i doživljaj nisu potpuni. U poplavama i suši, i na cvjetnim livadama sjećanje je na sreću sreća. Bogu hvala, sretna sam što s Isusom i Franjom neprestano krećem ispočetka nastavljajući dalje. Znam da vrijeme sjetve i žetve često idu usporedo, zajedno, i da Gospodin piše pravolinijski po našim krivim crtama. Hvala Ti, dobri i svemogući Gospodine Bože, što je blagoslov i Uzvišenje sv. Križa Uskrsnuće života, što si Ljubav koja ljubi i želi biti ljubljena.
Ljerka Mikić
