Krunica u sklopljenim rukama na krilu, oči ogledalo duše, glas topao i tih, riječi srca: moj život u Bogu i s Bogom, i Bog u meni, blagoslov Križa ljubavi:
Isus, ja i svi naši u Maslinskom vrtu i na Kalvariji, i u Velikoj suboti rađanja Uskrsnog jutra; uvijek je i svuda Gospodin s nama... Sestro i brate, prijatelji, ja, vaš brat i sestra, prijatelj, dijelim s vama misli, osjećaje, želje… Sunce i osmijeh na licu radosnog trpećeg anđela, blagoslov neba i zemlje molitvama zahvalnosti…
Volim proljeće i vrijeme korizme; priroda se budi na novi život, i čovjek na putu obraćenja i u žrtvi odricanja u ljubavi koja jača vjeru i snaži nadu izvlači iz sebe najbolje darivajući mir i dobro; to su dani posebnog Božjeg blagoslova, bliskosti i blizine sreće i tuge, muke i veselja, osmijeha i boli u radosti stvaranja „nove zemlje i novog neba“. Ti su dani i Franji posebno dragi, njemu je kao meni, i kao mnogima, Uskrs u korizmi i korizma u Uskrsu. Gospodine! Kako je dobro i lijepo živjeti s tobom i za Tebe, ljubiti Te i služiti u bratu čovjeku. Ljudi jaki u svojoj slabosti, grešni i manji od makova zrna, a Tebi, Bože, beskrajno vrijedni, često se svim silama trude zagorčati život svima oko sebe; dani su korizme odmor i predah od ledenih dodira užarenih peći u magli, ružičnjaci u pustinji, braća vuk i gubavac slušaju glas savjesti… Anđeoski pozdrav Gospi u srcu i pjesmi zvona, mirišu zumbuli u bratu vjetru, pogled uperen u Raspelo, žuljavim rukama grli Križ, cjelov predanja i nastavak puta…
Život u sjeni i svjetlosti Križa, hod po tankoj žici, s nogama čvrsto na zemlji i očima uperenim u Nebo: Bože, želim vršiti Tvoju volju! Gospodin mi dariva obitelj, braću i sestre, svijet, i mene: savršeno nesavršenog u malenosti služenja i ljepoti jednostavnosti, dok svi pršte hrabrošću, samopouzdanjem, uspjehom… Oče moj, hvala Ti što sam velik kao mrav! Korizma mi je i Uskrs, u punini cvjetam gdje sam posijan, blagoslovljen i sretan što svijet nije od svijeta, već u Božjem zagrljaju podno Križa klanja se, moli i zahvaljuje Raspetoj Ljubavi na Uskrsnuloj vjeri, nadi i ljubavi. Suosjećam s Gospodinom i u Njegovim su Ranama svi naši ožiljci, tragovi, trnje i mačevi, noći bez svitanja i dani u tmini, radosti i neizvjesnosti čekanja i susreta; previše je grijeha i grešaka misli, želja, riječi, djela i propusta namjerno učinjenih protiv mira i dobra. U ovim danima zahvaljujući Isusovoj Muci, čovjek se na putu obraćenja ispunjava smislom postojanja i poslanja; glinene posude Umjetnik oblikuje na svoju „sliku“. „Slika“ je, nadahnuće i poziv Stvoritelja: živjeti Božje zapovijedi, biti blizak i blizu Bogu i čovjeku. Moja obitelj, prijatelji i ja odričemo se slabosti i navezanosti odabirući djelotvornu vjeru, nadu i ljubav; nema zlobe, lažnih svjedočenja, zlostavljanja, psovki, ovisnosti… nema osamljenosti, grižnje savjesti, krivnje, straha… zbog svojih i tuđih mana i slabosti; čovjek je čovjeku brat… svjedoče Isus, sv. Franjo i papa Franjo, Marija i Ivan, Šimun i Veronika, i život upisan u Božji Dlan i Srce; svjetlo Uskrsa na licu patnika. Što i kako mi svjedočimo?
Ovih dana čistimo srce, dušu, misli, odnose, dom… sve blista, kao proljeće topli i mirisni, hodamo s bijelim oblacima plodnim poljima svakidašnjice, svi dobri i dragi, brojimo dane do najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. Isus se raduje što nas patnja pročišćava i otvara vrata Neba, postajemo kao Franjo: osobe koje životom svjedoče molitvu Oče naša. Franjo je kao Isus: vjeran, ustrajan, ponizan… poziv im je i poslanje uvijek i svuda živjeti Ljubav, sreća im je put, a ne cilj, na početku ne broje dane i korake do kraja niti se na kraju vraćaju na početak. Kakve smo ovce Dobrog Pastira i trubaduri vječnog zaljubljenika? Isusova je sreća, kao i naša, duga i kratka, bljesak svjetlosti i vječna Svjetlost. Isus je Sunce bez zalaza, mi zvijezde padalice, rušimo mostove i gradimo zidove između sebe i Boga, i sebe i brata čovjeka, radost nam je, sreća, tuga, veselje… dobar razlog i izgovor za povratak slabostima i ovisnostima koje nama i svima donose i darivaju patnju, bol, tugu, grijeh… U uskrsnom je Aleluja nada, vjera i ljubav slabih, siromašnih, ugnjetavanih… svih radosnih i tužnih što je korizma u Uskrsu; sa svima i u svima suosjeća i pati Isus, na žalost, uvijek iznova nevino suđeni, mučeni i razapinjani, i Bogu hvala, stalno i vječno Uskrsnuli Krist, naš Spasitelj i Gospodin. Uskrs, pobjeda Života, zahvaljujući lošim sklonostima bude početak vremena korizme koja traje do Čiste srijede kada posuti pepelom obraćamo se i vjerujemo Evanđelju sjećajući se da sam samo čovjek, prah i u prah ću se pretvoriti. Dotle, od Uskrsa do korizme sami sebe i braću ljude pretvaramo u pepeo i prah. Bogu hvala, ima osoba kojima je Uskrs uistinu Uskrs, i koji radost i sreću darivajući množe i suosjećaju sa svima koji pate i trpe teškoće života.
Gospodine! Hvala Ti sto pišeš pravolinijski po našim krivim crtama. U Tvojoj je Muci naš spas i u Tvom Uskrsnuću naše Uskrsnuće. Tebi je kao i nama Uskrs u korizmi i korizma u Uskrsu, naše su boli u Tvojoj boli, raduje Te naša radost i žalosti naša tuga. Isuse! Daj nam kao Mariji i Franji spoznati blagoslov darivanja Križa Ljubavi u kome je Uskrs Uskrs!
Brate Isuse! Blagoslivljan si, hvaljen, slavljen, veličan i čašćen po i u bratu čovjeku i bratu životu koji idu iz vječnosti u Vječnost, i što sve korizme življene u vjeri, nadi i ljubavi grije svjetlost Uskrsa. S Tobom je i u Tebi, Gospodine Bože, sretan i blagoslovljen Uskrs!!!
Ljerka Mikić
