Gospodin me svakoga jutra nježno budi cjelovima Ljubavi, zagrljajima Sreće, osmijesima Radosti. Svakoga jutra srdačno pozdravljam Gospodina molitvama zahvalnosti za još jedan darovani dan. Bog i ja jedan drugoga blagoslivljamo ljubavlju koja ljubi. Sestra noć odmara u naručju brata dana koji s braćom ljudima kreće ispočetka i nastavlja dalje na Putu Istine i Života.
Moj život u Bogu i s Bogom, Mir na stazi Svjetlosti, mjesec u Suncu bez zalaza. Mali veliki čovjek u hvalospjevu duše kliče: dragi Bože, molim Te da bude Tvoja volja! Dobri Oče nebeski, hvala Ti za kruh naš svagdanji koji blagujemo po Tvojoj milosti! Božja je volja vjerno živjeti zapovijedi ljubavi i s braćom ljudima dijeleći umnažati komad kruha i čašu vode, darivati darovano vrijeme Bogu, bližnjemu i sebi. Tko je moj bližnji? Zašto, kome, kako i kada darivam vrijeme? Činim li dobro i širim li mir? Dopuštam li Svjetlosti biti kako na nebu tako i na zemlji? Pitanja, sumnje, dan odmiče, Isus sa mnom pravolinijski piše po mojim krivim crtama, slušam Riječ Gospodnju…
Hvala Ti, Bože što si blizak i blizu, što sam milje Gospodnje koje želi i treba svim Tvojim stvorenjima svjedočiti Tvoju ljubav i dobrotu, biti radosni svjedok Radosne vijesti, izgarati kao svijeća darivajući sebe drugima i obogaćujući se dobrim djelima koja svima donose sreću. U blagoslovljenoj sam običnosti svoje svakidašnjice bezbrižno dijete koje veselo s djecom trčkara snježnim i cvjetnim poljima djetinjstva, dobar sin, primjeran framaš, vrijedan student, produhovljen redovnik, odgovoran zaposlenik, nježan i vjeran suprug, brižan roditelj; moje su zlatne godine ispunjene toplinom Svjetlosti koja na vrutcima tihanim krijepi dušu moju.
Isusov sam ljubljeni prijatelj i brat braći u Gospodinu i Franji, Petar i Pavao, satnik i Juda, Marija Magdalena i Veronika, Lazar i Poncije Pilat, Šimun Cirenac i Ivan koji slušajući otkucaje Isusovog Srca čuje i svoje srce koje s Gospodinom šapuće: Bog je Ljubav! Molim Te Ljubavi, oprosti mi što nisi (dovoljno) ljubljena!!!
U danu i danima kada sam blizu i daleko Izvora i Ušća Isus sa mnom hodi oazama i pustinjama u kojima su nam ukusni blagdanski objedi raskoši siromaštva; nisam usamljen i sam, osjećam i vidim Svjetlost Svjetlosti koju tražeći nalaze i slijede Božja djeca. Kao mnogi, vuk sam samotnjak koji traži brata vuka, sretni brat magarac koji svojim dahom grije Dijete, zalutali sin koji se vraća u Očev Dom, radosna žena zbog nađene drahme, spašena ovca na ramenima Dobrog Pastira, crv i čovjek koji prihvaća blagoslov križa u kojemu je spasenje…
U jednom i u svakom danu bezbroj puta griješim, opraštam i molim za oprost, padam i ustajem blagoslivljajući Gospodina koji svojom ljubavlju liječi rane i briše ožiljke. Pjesma zvona zove pozdraviti Mariju anđeoskim pozdravom i biti anđeo čuvar brata svijeta koji srcem, usnama i rukama plete vijence ruža nebeskoj Majci koja nas uči imati, primati i darivati bližnjega i biti bližnji, prihvaćati druge i drugačije, širiti krugove dobrote u kojima neprijatelji postaju braća i sestre, prijatelji, obitelj. U svakom čovjeku, u svemu stvorenom i u sebi susrećem i gledam Stvoritelja koji nas dariva blagoslovom darivanja blagoslova života u punini. Stvoritelj je sa mnom i u meni, i ja u Njemu, svaki je moj dah, misao, korak i dan udomljen u Bogu koji mi je snaga i pjesma. U Gospodnjoj sam ruci kruna divna i kraljevski vijenac na Božjem dlanu. Moji su dani u Gospodnjim danima Vječnost.
Vrijeme i ja ispunjeni Bogom; Bog ispunjava vrijeme i mene. Između brat čovjek na putu Svjetlosti koja svaki dan svjetlom svoga lica u naše srce ulijeva više radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.
Večer! Brat dan u zagrljaju sestara zvijezda odlazi na odmor. Susret Oči u oči, šapat Tišine, melodija zahvalnosti, sestra noć donosi san. Želim Gospodinu i svima bliskima i dragima u nebu i na zemlji, i cijelome svijetu mirnu i laku noć, i čim legnem u miru i usnem, jer mi, samo Ti, Bože moj, darivaš miran počinak, dok Ljubav ljubi, čuva, bdije… zove i čeka da svaki dan krenemo ispočetka nastavljajući dalje Putem Istine i Života u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi.
Ljerka Mikić
