U molitvi zahvalnosti vraćam sjećanja… Bogu hvala, puno ih je… i premalo… Uvijek je tako kada nam nedostaje netko posebno drag, blizak… netko koga volimo i tko nas voli… U srcu je i u duši, u očima, posebna osoba, dobar čovjek i prijatelj, pravi bosanski ujak, Isusov i Franjin sin i brat fra Petar Anđelović. Božji je blagoslov, dar… poznavati ga, živjeti s njim u jedinstvu različitosti slijedeći Gospodina stopama sv. Franje.
Fra Petar kao sv. Franjo, bijaše skroman, ponizan i velik u malenosti služenja ljubi Boga ljubeći braću ljude, pomagao svima, činio dobro gradeći mir. Svjedoci smo i učesnici, njegovih dobrih djela. Njegov je život svjedočanstvo za Ljubav. Upisan je u Božje Srce i u Božji dlan, u prošlost, sadašnjost i budućnost Franjevačke Provincije Bosne Srebrene i Franjevačkog reda, i majke domovine Bosne i Hercegovine. Svi ljubavlju pamte i čuvaju drage uspomene na čovjeka – stijenu, koji svoje ovozemaljsko postojanje upisuje u majku i sestru zemlju koju ljubi svim srcem i za koju moli u Domu Oca nebeskog. Vjernog pastira Dobrog Pastira pamti i Gospodinu zahvaljuje na blagoslovu darivanja njegova života Božji puk i njegovo stado, posebno članovi OFS-a, braća i sestre kojima fra Petar bijaše i jest poseban Božji dar, njegovi trećoredci kojima darivaše ljepotu jednostavnosti franjevačke duhovnosti i karizme; duhovni asistent s kojim idemo Putem Istine i Života. S fra Petrom započesmo „gradnju“ Nacionalnog bratstva OFS-a BiH i nastavismo „graditi“ Bosansko bratstvo OFS-a kraljice Katarine. Čitajući „znakove“ kraj puta nastojimo živjeti dobre fra Petrove zamisli, dok su tragovi njegove dobrote i svjetlosti vidljivi svuda oko nas i u nama, među nama, jer fra Petar kao Asiški siromah i vječni zaljubljenik ljubi Ljubav koja nije ljubljena. Na cvjetnim Obalama i pučinama Slobode jesu fratar Petar i njegova Bosna.
Sjećam se… svaka je riječ, tišina, svaki pogled, susret… jedinstven, neponovljiv… duboko upisan u moje biće, neizbrisiv rukopis srca, hvalospjev duše… Jedan je u nizu nezaboravnih susreta promocija moje zbirke duhovno-religioznih pjesama „Cvjetovi vjere“ u izdanju OFS-a BiH, u Orašju 26. svibnja 2006. godine i putovanje u Đakovicu 14.-18. studenog 2008. godine, bratsko-pastoralni posjet fratrima koji tamo djeluju, a članovi su Provincije Bosne Srebrene, i kanonsko osnivanje mjesnog bratstva OFS-a župe Đakovica. Vjerujem da se tog putovanja i susreta, pored svih nazočnih, sjećaju fra Marko Ešegović, fra Lovro Gavran, braća i sestre u Đakovici, fra Petar koji uživa u Svjetlosti vječnoj, i ja – najmanja od najmanjih.
Bliske i dobre osobe odlaze i ostaju, sa sobom odnose dio nas ostavljajući sebe nama. Fra Petar baštini Nebo i zemlju. Modra rijeka iz vječnosti teče u Vječnost. Godine su kao dan, a dan ponekad bez kraja. Deset godina kao deset otkucaja srca i sata, kao šapat tišine. Tog dana i tih dana Bosna odjevena u bijelo s mirisom hladnoće koju grije topao dah dobrih ljudi. Nebo se raduje dolasku pravednika. Običan, mali čovjek napaćene, krvlju posvećene sestre i majke zemlje i domovine franjevačke Bosne i Hercegovine tuguje i zahvaljuje Bogu i dobrom čovjeku fra Petru Anđeloviću na blagoslovu darivanja blagoslova mira i dobra. Bosansko posavska zemlja još jednog brata „magarca“ prima u svoj zagrljaj darivajući toplinu rodne grude. Rodni zavičaj i cijela domovina pamti ljubljenog sina koji sinovskom i bratskom ljubavlju u molitvi zahvalnosti blagoslivlja braću i sestre, i majku Bosnu i Hercegovinu.
Naša majko domovino, franjevačka i Franjina Bosno i Hercegovino! Budimo kao Isus, Marija, Franjo i fra Petar kojima je život Pjesma brata Sunca i svjedočanstvo za Ljubav! Tako će biti „kako na nebu tako i na zemlji“, i u svjetlu Božića i Uskrsa Franjevačka Provincija sv. Križa Bosna Srebrena.
Naši su životi u Bogu i s Bogom blagoslovljeni, dašak vjetra uklesan u kamen, darivani susretima koji obogaćuju. Fra Petar nama i mi njemu obogaćujemo postojanje, suzna je dolina u naručju zvjezdanih vrtova, bliskost i blizina dviju obala, rođendani za zemlju i rođendani za nebo uokviruju vrijeme darivano s ljubavlju za Ljubav koja ljubi i želi biti ljubljena u svim Gospodnjim stvorenjima. Sestrica smrt brata čovjeka dariva bratu Životu, brat Vječnost grli sestre godine koje postaju Beskonačnost. U Beskraju Beskonačnosti fra Petar i svi dobri ljudi ponizno se klanjajući hvale, slave, časte i blagoslivljaju Gospodina moleći za rodni kraj i cijeli svijet.
Hodočasnici zemlje moleći zagovor građana Neba radosno svjedoče Radosnu vijest s ljubavlju čuvaju dragocjena sjećanja na posebno bliske osobe do susreta u Vječnosti.
Ljerka Mikić
