Hvala Ti, Gospodine, što smo ovih dana Ti, Franjo i ja posebno bliski i blizu, što mi Tvoja milost vraća čisto srce darivajući Ljubav. Hvala Ti, Učitelju što mi pokazuješ gdje stanuješ, i što me s vječnim zaljubljenikom učiš živjeti djelotvornu vjeru, nadu i ljubav.
U oluji i magli, u pustinjama i oazama, buci i tišini, radosno pjevamo Pjesmu brata Sunca veselo kročeći stazama života zahvaljujući Ocu nebeskom što nam dariva braću koja žive u svijetu, među svijetom, i nekad od svijeta, i što zajedno s njima dijelimo tugu i umnažamo sreću. Božji je blagoslov, dar… molitva zahvalnosti srca i duše, zagrljaj i osmijeh Prijatelja. Hvala Ti, Bože, što je moja Korizma vrijeme susreta i blagoslov darivanja Ljubavi koja ljubi. Lijepo je i blagoslovljeno ljubiti i biti ljubljen, osjećati, širiti i činiti mir i dobro, biti darivan i darivati zahvalnost srca i hvalospjev duše, s Isusom, Marijom i Franjom ići gdje Učitelj stanuje… u tebi i meni, u svakom čovjeku i svemu stvorenom; svi nosimo pečat Božje ljubavi i odraz smo Božje ljepote. Hvala Ti, Bože, što svijet osvaja Dobro koje u darivanju blagoslova Križa otvara vrata Putu Svjetla Nade koja jača vjeru i usavršava ljubav. Isus, Franjo i ja na Putu Istine i Života.
Lijepa su, sretna i tužna mjesta gdje Učitelj boravi i prolazi, ljudi grešni i sveti. Malo nesiguran, plah, zastajem, Franjina me ruka na ramenu hrabri i Isusov nježni glas zove: ne boj se, slijedi me… Osmijeh olakšanja, krećemo i nastavljamo dalje… prema meni: moj susret s Isusom i Isusov susret sa mnom: neizrecivo, neopisivo… Oči u oči… U zagrljaju Raspete i Uskrsnule Ljubavi osjećam Mir; Gospodin i ja u molitvi zahvalnosti blagoslivljamo Oca nebeskog koji nam dariva život u izobilju: pustinja cvjeta ružama i ljiljanima, tuga u suzama sreće, radost srca u hvalospjevu duše; dolazi Franjo i pjesma ševa, i brat drvo u obliku križa: bliskost i blizina Neba. Majka i sestra zemlja i ja, bijedni crvić, s Marijom, Isusom i Franjom, idemo u Očev Dom; s nama su braća i sestre. Misli i koraci u zahvalnosti srca, blagoslov darivanja Dobrote. Hvala Ti, Gospodine, na susretu, i što s Tobom susrećem brata čovjeka i sva Tvoja stvorenja. Na putu od Betlehema preko Egipta, Nazareta, Tabora, Jeruzalema, Maslinske gore, Golgote do Uskrsnug jutra, Emausa i Duhova susrećemo braću ljude i Stvoritelja u svemu stvorenom. Očima vjere i srca gledamo i vidimo, ljubavlju znamo i osjećamo Božju nazočnost među nama i u nama. Nada se raduje svome ispunjenju.
Hvala Ti, Gospodine, što brat čovjek i ja ogrnuti Tvojim plaštem ljubavi idemo ususret jedan drugome, i što nam blagoslivljaš riječi, misli, želje, djela… što je naša cesta na Tvome putu. Susrećem Te, Gospodine, na stazama i bespućima, močvari i kamenjaru, uređenim perivojima, slijepim ulicama, bogatstvu i siromaštvu… svuda vidim Tvoje korake i čujem Tvoj glas. Gledam Te u osobama koje se raduju blagoslovljenoj svakidašnjici i kojima suhoću duše žeđ gasi i tamu noći osvjetljava Riječ Gospodnja; slijedim Tvoje Svjetlo. Uživam gledajući Te s razigranom i uplašenom djecom: u očima vam blista Sunce; vaša nam toplina grije srce, Franjo se raduje novim trubadurima. Posebna je Tvoja nježnost, skrb i suosjećanje prema osobama koje kidaju okove ovisnosti i navezanosti ponovno otkrivajući ljepotu života u Slobodi koja dariva neprocjenjivu vrijednost i dostojanstvo čovjeku vraćajući zaboravljenu ili izgubljenu spoznaju i osjećaj da sam ljubljeno Božje dijete i Tvoj brat, moj Gospodine. Hvala Ti, što idemo zajedno putem trnja do cvjetne obale.
U društvu smo mladih koji otkrivaju i upoznaju ljude i svijet, ljubav i život, njihov polet, bezbrižnost i ranjivost nam daju obvezu i hrabrost za biti bolje osobe; sjećamo se proljeća naših ljeta shvaćajući roditelje u poticajima i izazovima njihovih radosti i strepnji. Život je Božji blagoslov, dar, nama; način na koji ga živimo naš je dar Bogu. Što, kako i kada darivamo Bogu?
U očima sjeta gledajući zapušteni vrt koji nekada rodi mnogo roda i koji treba okopavanje za novu sjetvu i žetvu. Blagoslovljeno je, dobro, teško i lijepo u znoju lica svojeg jesti kruh svagdašnji koji nam dariva Otac nebeski, pošteno živjeti od rada svojih ruku, kao Ti, Gospodine! Franjo me potiče na molitvu, rad, bratski i prijateljski susret. U lijepo uređenoj kući i staroj oronuloj kućici koje bijahu topli domovi, u gradu i daleko od naselja, starica ili starac umornim dahom pale vatru ispod pepela, hladne im ruke i tužno srce grije žarka molitva sv. Krunice za djecu u tuđini, za sve potrebne i za milost dobre smrti. Razgovaramo i šutimo, tišina i bolna spoznaja: jedna od najvećih laži današnjice jest reći da nemam vremena. Treba željeti i htjeti, bitne osobe i prave vrijednosti staviti na pravo mjesto. Tko nam je i što bitno u životu? Kome i zašto darivamo vrijeme?
Gledam Te, Isuse, u snijegu i kiši, oblaku i travi, jablanu i žalosnoj vrbi… Naši Te grijesi ranjavaju, bole… mi nevjerni, Ti vjeran, mi preziremo, Ti ljubiš, mi sudimo, Ti opraštaš… Tvoja je žalost i tuga odjevena radošću jer vršiš Očevu volju i svojom Mukom spašavaš svijet. Hvala Ti, Gospodine Isuse, što su naši križevi u podnožju Tvoga Križa i što Tvoja ljubav dariva Smisao i Cilj: Život u Ljubavi!
Svaki je čovjek i susret poseban, jedinstven, neponovljiv. S Isusom jedni drugima nosimo i darivamo Ljubav ostajući u Ljubavi. Gospodine! Blagoslivljaj nas, naše dane i odnose blagoslovom darivanja i primanja Križa u svjetlu Uskrsa da, kao Franjo, u zahvalnosti srca i duše kličemo: Bog moje i sve moje!
Ljerka Mikić
