Franjo i ja se vraćamo Gospodinu koji zove i čeka mene i tebe, brate moj, darivajući nam vječnog zaljubljenika kao sigurnu pratnju za povratak u Očev dom. Isus nam ide ususret s Ocem nebeskim i Majkom Marijom. Hoćemo li ih prepoznati i sresti, ostati zajedno u vjeri, nadi i ljubavi?
Franjo i mi se sjećamo vremena došašća našeg djetinjstva, naše mladosti, naših zlatnih godina života. Bijahu svitanja prozračna i ledna, smrznuti snijeg škripi pod nogama ili leprša kao perje dodirujući hladne obraze, a kolone ljudi, misari, ranom zorom, hrle u Božju kuću. Na misama zornicama crkve bijahu prepune pobožnog puka koji u molitvi zahvalnosti slavi, hvali, časti i blagoslivlja Boga radosno i vjerno iščekujući rođenje Božjeg Sina: dolazi nam nebesko Dijete! Ispred oltara bijaše djece kao zvijezda na nebu, u njihovim pogledima Sunce, na usnama pjesma srca: padaj s neba, roso sveta! Riječ Gospodnja krijepi i obnavlja duh, dušu, misli i tijelo; u srcu mir: Gospodin dolazi! Obitelji zajednički pletu adventske vijence molitvama sv. Krunice paleći svijeće dobrih djela. Upaljena se svjetla nade i vatre ljubavi ne gase, gorušičino zrno vjere premješta brda. Blagoslovi Božje milosti i ljudske dobrote traju bez prestanka. Pune su kuće topli domovi u kojima se bratski za obiteljskim stolom blaguje vrući kruh. Blagi dodiri lahora blagoslovljenih dana; darivanje i primanje Dobra! Dođi, Gospodine Isuse! Idemo Ti ususret! Franjo i mi hodočastimo u Betlehem!
Franjo! Tvoja, moja i naša sjećanja i sadašnjost. Sve je isto i drugačije. Požurujemo sebe i vrijeme: na samom početku došašća palimo božićne lampice. Bogu hvala, gore ulična svjetla, rjeđe škripi snijeg pod nogama, putovi se čiste, kolona auta, malo misara pješaka. Na zornicama nedostaju bliske osobe, poznata i draga lica, u crkvi je puno svijeta, ali ne kao nekad prije, a visom leteć ptice male našem domu zapjevale: srca gore, evo zore. Sve nas je manje koje budi pjesma zvona rodnog kraja, odlazimo na sve strane svijeta i sve se manje djece raduje nebeskom Djetetu; utišava se dječji plač i smijeh, sreća. Darivatelju života! Blagoslivljaj obitelji novim životima koja darivaju smisao i puninu postojanja, trajanja. Dobri pastiru, čuvaj i brani svoje stado! Manji brate Franjo! Pamtimo vremena mnogobrojnih obitelji s puno djece: moli Gospodina da braći dariva braću! Uči nas poniznosti, poslušnosti, zahvalnosti, čistoći. Svaki je čovjek i svaki dan poseban, neponovljiv. Dijete Isus dolazi svakom ponaosob i svima nama. Hoće li naći pripravljeno mjesto za ostanak s nama i među nama, u nama? Serafski oče! Kažeš da svaki dan trebamo krenuti ispočetka jer smo dosad malo ili ništa učinili. Čini se da i to što činimo ili smo učinili često nije dobro. Budi svojoj braći sjena i svjetlost u Svjetlosti. Daj nam da kao i Ti pitamo: Gospodine, što želiš da učinim? Uči nas slušati i čuti Božji glas, vršiti Božju volju.
Za Franju je došašće brat čovjek, braća ljudi, a ne samo vrijeme. Asiškom je siromahu advent svaki dan vjerno i vedro živjeti Evanđelje; u svima i svemu gleda i vidi Stvoritelja i Gospodina Boga. Što je za nas došašće? Jesmo li i koliko osobe došašća? Koliko su duboki i jaki temelji naše vjere i povjerenja u Boga? Jesmo li sami sebi smisao i cilj? Pripremamo li put Gospodinu, ravnamo li staze naših srca i života? Franjo potiče na ispit savjesti i put obraćenja, na djelotvornu vjeru, nadu i ljubav, na susrete s braćom vukovima i gubavcima, na susret s Gospodinom. Otvorimo vrata srca i doma potrebnima, podijelimo tugu i umnožimo radost, olakšajmo drugima misli i korake, budimo iskreni, suosjećajni, dozvolimo čovjeku biti čovjek, jer i sami smo obični mali ljudi neprocjenjivo vrijedni Bogu i Ocu nebeskom koji nas bezuvjetno ljubi. Koliko vrijedimo jedni drugima? Kako i koliko ljubimo jedni druge? Jesmo li spremni žrtvovati se jedni za druge?
Pored obnove duha i čišćenja srca, uređujemo dom, pripremamo potrebno, kupujemo darove, često smo ovisnici potrošačkog društva. Želimo li mijenjati vlastita ili nametnuta razmišljanja, navike i potrebe? Za promjenu: nemojmo ovog došašća ići u trgovine kupovati nedjeljom. Želja je i pokušaj pola puta do uspjeha; ako ništa drugo i više, smanjit ćemo gužve i nervozu, pokazati suosjećanje sa zaposlenicima i da nam je uistinu nedjelja dan Gospodnji i dan odmora, mira, obitelji. Vratimo nedjelji dušu, darujmo osobi, ženi, majci, ocu, da nedjelju može darivati sebi i obitelji. Darivajmo i mi svoje vrijeme bliskim i dragim osobama, ljudima u potrebi kao Franjo. Molitvama i dobrim djelima pletimo adventske vijence paleći na njima svijeće nade, ljubavi, radosti i mira. Budimo peta, božićna svijeća, koja u jaslicama svog srca udomljuje Isusa i brata čovjeka i svijetu svjedoči: Bog je Ljubav!
Ljerka Mikić
