Ovih smo dana Gospodin, Franjo i ja posebno bliski i blizu u zagrljaju Božje ljubavi. Ja, bijedni crvić, s ljubljenim Sinom i vječnim zaljubljenikom zahvaljujem Svevišnjemu na darivanju blagoslova koji nam obilno nosi i pruža brat život i sestrica smrt.
U društvu Božjih miljenika blagoslivljajući Oca nebeskog molim Ga da bude kako na nebu tako i na zemlji. Dobri Otac, kao nježna Majka, uslišava molitve zahvalnosti srca koje osjeća mir jer je udomljeno u Srcu Isusa i Marije. Blagoslovljeno je i lijepo u srcu i duši nositi i osjećati Ljubav, darivati i primati Dobro. Želim s tobom, brate i sestro, podijeliti misli i osjećaje, širiti krugove dobrote, svjedočiti o Božjoj ljubavi prema nama. Mogu li Gospodin Isus Krist i brat čovjek svjedočiti o našoj ljubavi prema njima? Jesmo li osobe čvrste i radosne vjere i nade?
Bogu hvala, svaki je dan poseban i neponovljiv. Ipak, ima posebno posebnih dana u kojima su vrčevi prepuni Božje milosti koja naše glinene posude ispunjava obiljem Božjeg blagoslova. U tim se danima Oči u oči susreću Bog i čovjek, Stvoritelj i stvorenje, čovjek sa samim sobom i čovjek s braćom ljudima. Ti nas dani više, jače i bolje približavaju cvjetnoj obali ispunjavajući toplinom Istine modru rijeku. U tim su danima braća čovjek i život kao majka priroda: rađaju se, umiru i ponovno rađaju za Vječnost; iz vječnosti u Vječnost. U zagrljaju Oca i braće sjena sestrice smrti prelazi u Svjetlost: Gospodnje je to djelo darivanja blagoslova života Životu. U danima sjetve i žetve plodno tlo i dobro sjeme rode stostruko. U jednom su i u svim danima sva godišnja doba: od proljeća do Proljeća.
Ovih se dana majka i sestra zemlja sa mnom raduju i zahvaljuju Bogu što nam je Nebo tako blizu i blisko, i što brat Sunce i sestre zvijezde svijetle dugim cestama kojima putuju braća gubavci i vuci, i sestre košute, i što anđeli otvaraju vrata Neba ljudima dobre volje kojima Gospodin dariva vječni mir. Zato mi je molitva, zahvala i vapaj: mir, mir i samo mir. Dobri Bože! Molim mir za sve ljude, za cijeli svijet. Uči nas, Isuse, graditi mir i živjeti u miru, širiti mir. Osjećam radost mira koji dopire s nebeskih visina, ljubav i molitvu građana Neba darovanu nama, putnicima suzne doline koji putuju u Očev dom gdje nam brat Isus pripravlja mjesto u društvu Svih svetih. Jednog će dana blagoslovi našeg križa u potpunosti zasjati u svjetlosti i slavi Uskrsa. Svi su naši križevi blagoslovljeni ljubavlju Gospodina našega Isusa Krista koji je za nas i naše spasenje začet, rođen, mučen, raspet, umro, pokopan i treći dan uskrsnuo od mrtvih da živimo vječno. Osjećam dodire i cjelove Vječnosti. Običan čovjek s Bogočovjekom na Putu Istine i Života.
Budu radosti u tuzi i tuga se odjene radošću; budu daljine od mene do mene i između Ljubavi mog života i mog srca, budu padovi i lomovi, teška ustajanja i noći bez svitanja, bude grijeha i propusta, smijeha i suza; obećanjima sam vjeran i nevjeran. Bogu hvala, u vedro i oblačno vrijeme, u pustinjama i oazama, u tišini i buci, u nemiru i spokoju, sa mnom je moj Zaklon i Utvrda, dobri Otac i Bog, Isus, Marija i Franjo, sestre i braća s obje strane rijeke.
Na ovoj obali modre rijeke palim svijeće i stavljam cvijeće na blagoslovljene grobove dragih pokojnika. Svojim su životom ispunjenim dobrim djelima uzdignuli križ spasenja; kao Franjo čvrsto stojeći nogama na zemlji žarko stremiše ka Nebu, zaskočiše i preskočiše i samu smrt: bijahu previsoki za nju. Sestrica se smrt zahvaljujući dobroj braći udomi u Svjetlosti postavši stepenica koju treba prijeći iz kuće u Očev dom. Radosna molitva zahvalnosti srca i duše, sjećanja, suze i osmijeh ulaze u Nebo zagrljeni vječnom Ljubavlju koja spaja dvije strane Života. Život ispred Života i život u Životu; život za Život. Križ u podnožju Isusova križa, misli, djela i koraci koji vode u Dom Gospodnji. Gospodine! Daruj svima svoj mir!
Groblja su nam posljednja ovozemaljska tiha počivališta koja darivaju odmor bratu magarcu do uskrsnuća tijela. Na tim svetim mjestima posebno doživljavam Božju ljubav, snagu i nježnost, nemoć i poraz smrti, bliskost i blizinu susreta brata života i sestrice smrti s bratom čovjekom. Sjećam se da sam prah koji se u prah vraća; trebam se obratiti i vjerovati Evanđelju, živjeti Evanđelje kao Franjo; ljubljeno sam i željeno Božje dijete koje treba čuvati darovano dostojanstvo i baštinu Oca nebeskog. Poslan sam i pozvan biti dobar čovjek. Imena su nam urezana u Božje srce i u Božji dlan; neka jednom poslije nas ostanu svijetli tragovi dobrote koja osvaja svijet.
Ovih nam je dana posebno bliska i blizu Božja ljubav i ljubav brata čovjeka, naših najmilijih koji, vjerujemo i nadamo se, uživaju u blaženstvima rajskih vrtova. Sjećanja su živa i draga, molitva zahvalnosti je hvalospjev duše Gospodinu za svetinju darovanog života.
Posebno ponizno i pouzdano molimo Božje milosrđe za pokojne sestre i braću koji ne mogu odmah gledati Gospodina Boga svoga Licem u lice. Dobri Oče! Primi u svoj zagrljaj svakog izgubljenog i nađenog sina.
Svakog dana, posebno ovih zlatnih jesenjih dana bogatih plodovima rada naših ruku i Božjeg blagoslova, Isus, Franjo i ja, najmanji od najmanjih, blagoslivljamo, hvalimo, slavimo i častimo Gospodina po braći čovjeku i životu, i sestrici smrti. Zajedno s nama, neprestano, braća čovjek i život, i sestrica smrt, hvale, slave, časte i blagoslivljaju Gospodina što dariva život vječni svima koji se nađu u svetoj Božjoj volji jer im druga smrt nauditi neće.
Hvala Ti, Oče nebeski, što Tvoje dijete zajedno s Isusom, Marijom, Franjom i ljudima dobre volje u molitvi za milost dobre smrti radosno i zahvalno, s vjerom i povjerenjem, kliče: dobro mi došla, sestrice smrti!
Ljerka Mikić
