Bilo je to 2013. godine kada sam se došla na početak jednog lijepog puta postavši članica male Frame u svojoj župi!

Tada nisam ni slutila da ću svoje odrastanje provesti uz sv. Franju, da ću hoditi uz Njega i  svoj život posvetiti Njemu.
Kao dio male Frame kroz razne igre smo upoznavali Boga, više razgovarali s Njim i razmišljali o sv. Franji. Tada mi je sve bilo neobično i nepoznato; susretima sam se radovala isključivo zbog smijeha, igara i druženje s prijateljima, ali iz godine u godinu sam sve više spoznavala bit framaštva, zadržavala onu bezbrižnu radost s početka puta i sazrijevala u vjeri.
Kao što kaže Evanđelje: ,,Žetva je velika, a radnika malo!'' Ja želim biti radnik; biti dio te žetve! Želim Bogu uzvratiti ljubav. Svi znamo da Bog ima za svakoga plan, pa tako i za mene. On je i na mene računao. Želim da sv. Franjo bude moj pastir, a ja njegovo janje. Da poznaje svoje stado baš kao i stado svoga pastira.
Tokom ovih nekoliko godina dao mi ja puno prilika i šansi da upoznam nove ljude, da često putujem i razmišljam što i kako dalje. Kada pomislim da sam došla na kraj puta, on mi pomogne da se vratim i krenem iz početka i da gledam gdje sam griješila. Baš kao što i naš Franjo kaže: ,,Braćo, počnimo ispočetka jer dosada nismo učinili gotovo ništa..''
Svoje "Evo me!" sam ponovno izgovorila 10.6.2017.godine. Ove 4 godine bile su mi  jedno najljepše putovanje. Baš kao što se male bebe ne mogu odvojiti od svojih roditelja e ja, ja se ne mogu i NE ŽELIM odvojiti od Boga i sv. Franje. Došla sam dokle sam i htjela. Radujem se daljnjem upoznavanju franjevaštva. Drago mi je što sam i ja postala Njegovo janje koje će On paziti i čuvati od vukova.

Mir i dobro!

Veronika Matošević, Frama Nova Bila