U žurbi današnjeg dana, sjetite se najvećeg junaka koji je koračao Zemljom.

Prisjetite se svake kapi krvavog znoja, kojom je kolala želja za ljudskom slobodom. Dok budete objedovali sa svojim najmilijima, promislite o Isusovom iskušenju od 40 dana u pustinji. Steže li vas osjećaj da ste razlog nečije patnje? Zastanete li na pogled ka Njegovom iscpljenom tijelu? Prolaze li vam kroz glavu odsjaji Njegovoga bola, koji izvire iz glave i olakšanja, koji prodire iz duše? Vidite li osobu prošivenu nečim neobjašnjivim, dok umire za one koji ga progoniše? Boli li vas Marijin vrisak, prošiven nepodnošljivom boli za sinom, jedinim bezgrešnim a najviše progonjenim? Osjećate li njezine jecaje, ispunjene nenadmašivom majčinskom brigom? Težina križa bila je mala mrva njezine patnje. Stapate li se u gomilu koja otežava Kristov put ili ste pokorna Marijina suza? Niti jedan svjetski velikaš nije poklonio svoj život kao dar čovječanstvu, već je prolivao tuđu krv i sebe dičio. Jedino su Njega, nebesa uzdigla do beskraja, dok nas je milovao. A umro je na križu, kao najveći progonjenik, jer "ne znaju što čine"... Pognuta glava i pogled uperen u pod, iskazivali su ljubav koju samo On može pružiti. I činilo se kao da odlazi, ali je ostao tu negdje, duboko, kao naš čuvar i spasitelj. Budimo Veronikin rubac i obrišimo suzu s Njegovog lica, postanimo bolji ljudi!

Natalija Glavaš, Frama Jajce