Zajedno s ekipom u rano jutro,

promatrao nas je oblak vrlo kruto.

Ne baš najbolje, a ne baš ni loše,

da možemo biti najbolji, to se uvijek može.

Put pod noge jer Visoko čeka,

za nas je svijetlila nagrada neka. 

Do nagrade naravno treba doći, 

ali prvo priču kroz Visoko proći. 

Molitvu čekati, na molitvi biti,

da volimo Boga to ne smijemo kriti. 

Koliko god puta gubili,

drugu braću i sestre moramo ljubiti.

Izgubili jesmo i krivo nam nije, 

jer Bog voli ljude i uvijek se smije.

Zajedno u glasu podržavali druge,

jer su od nas izlazile riječi mudre. 

Sreću uvijek možeš naći,

jer Bog nam daje sreću, a on je najjači. 

Kući krenuli, osmijesi na lice,

od Boga samo idu suze radosnice.

U Bučiće idemo, vraćamo se kući, 

na svakom susretu uvijek nešto možeš naučiti. 

 

Ivan Mlakić, Frama Bučići