Još jednom radosni u vjeri framaši Frame Kreševo odazvali su se svome pozivu izričući njihovo najbitnije: „Evo me!“ Uz Framu Kreševo svoje „Evo me“ izrekli su i framaši Frame Sarajevo i Banbrdo - Lepenica.
Stariji obećanici Frame Kreševo kojih je bilo 38 su bili ponosni da se u redovima primljenika nalazi čak njih 25. To je itekako dobra brojka jer znamo da će oni nastaviti slijediti ono što su stariji započeli. Ova primanja i obećanja bila su posebna. Zašto? To ni mi ne znamo. Nekome su bila prva, nekome peta, a nekome možda čak i zadnja u ovoj Frami. Velika je čast vidjeti toliko mladih u našoj crkvi. Vidjeti kako pjevaju, mole i zahvaljuju Bogu na tome danu. Svaki framaš na taj dan zračio je nekom posebnom svjetlošću. Na taj dan svatko od nas se prisjetio svojih trenutaka u Frami, ono što smo prošli kroz godinu dana, ali i razmislili o onome što ćemo tek proći. Zahvalili smo Bogu što je baš nas odabrao da budemo njegovi svjedoci. I što nas napominje da pazimo kako živimo, jer smo možda baš mi jedino Evanđelje koje će netko pročitati.
Sv. misu predvodio je fra Domagoj Šimić, koji je svojom propovjedi itekako potaknuo na razmišljanje. Pitanjima kao što su: „Kakvog mi to Boga poznajemo? Kakva je naša slika o Njemu? Da li smo dostojni sebe i svoje vjere?“
Hvala dragom Bogu na još jednom prelijepom danu. Hvala našim roditeljima.
Hvala svima onima koji su doprinijeli da ova primanja i obećanja budu posebna. Hvala Framama koje su se odazvale našem pozivu. Hvala njihovim duhovnim asistentima što su im pružili priliku da nam dođu. Hvala fra Domagoju na divnim riječima. Naša najveća zahvala ide kako ga mi volimo nazvati "glavnom krivcu" fra Josipu. Ovo je jedan od zadnjih događaja koji će proći s nama. Tužni u srcu, ali radosni u licu hrabro je velika većina izdržala da ne pusti suzu, kao i on sam. Hvala mu što je bio najbolji i što mu nikad nije bilo teško učiniti nešto za nas, ali kao što kaže naše geslo: "Jer kad sam slab, onda sam jak". (2 Kor 12,10)
Nina Bešlić, Frama Kreševo
