Visočki su se framaši odlučili odmaknuti od svakodnevice, povući se i pripremiti se za Uskrs u tišini i razmatranju, stoga su se u subotu, 13. travnja 2019. godine uputili na Kalvariju u župi Vitez.
Uspinjući se na Kalvariju razmišljali smo o Isusovom križu, ali i o sebi koji smo svojim grijesima zadali muke i Njemu i Njegovoj svetoj majci. Razmišljali smo jesmo li mi nečiji Šimun ili imamo svoga Šimuna? Razmišljajući o Veronikinom pružanju rupca i slici Njegovog lica koja je utisnuta u rubac molili smo da imamo nježno srce poput Veronike. Isusov I., pa i II . pad bio nam je ohrabrenje i poticaj da mi ustanemo svaki put kada padnemo, da nastavimo put do cilja, jer ako ne pokušamo sigurno nećemo uspjeti, a ako pokušamo...? Isusovo tješenje jeruzalemskih žena bilo je i nama utjeha i poticaj da se pokajemo i skrušeno oplačemo svoje grijehe. Njegov III. pad potaknuo nas je da radosno prihvatimo svoj križ i da ga nosimo do kraja.
Isusove riječi s križa „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ putokaz su nam kako trebamo živjeti i opraštati drugima. Slušajući tekst o Isusovom svlačenju s križa i polaganju u grob molili smo oproštenje za sve svoje grijehe i za muku koju smo zadali Majci; s Judom ga ljubili, izdali, s Petrom ga zatajili...
Zahvalni najprije Isusu na milosti koju nam je udijelio u ovoj pobožnosti da možemo spremno i čista srca dočekati naš najveći kršćanski blagdan radujemo se nekoj sljedećoj duhovnoj obnovi. Hvala i našoj s. Anici Markelić koja nam je omogućila odlazak i zajedno s nama sudjelovala na križnom putu.
Mir i dobro!
Frama Visoko