Tebi dragi brate i sestro draga, baš danas, na ovaj dan, koji je vjerujem mnogima običan, ali nama članovima velike Franjevačke obitelji nije.
U moru pitanja, danas si postavljam jedno, koje vjerujem, postavljaju mnogi mladi mojih godina. Kako biti mlad i Božji? Je li to uopće moguće? Mladost je valjda ta koja sa sobom donosi važnost, sreću, suvremenost, dok si mlad, misliš što će mi mama, tata, baka, tetka, odgajatelj, na koncu što će mi Bog? Sve mogu sam/a, a ako štogod i zatreba tu je moja grupica prijatelja, koja i onako zna što je za mene najbolje. Biti Božji postalo je već pomalo staromodno, moraš na misu, pa moliti, pa biti dobar, pa slušati starije, pa ovo, pa ono. Kako mi volimo reći, moraš biti fin i pobožan. A lako nije. Nimalo lako.
I baš onda kada pomislim da je nemoguće, pojavi se on, sv. Franjo, siromašak iz Asiza o čijem životu svi toliko puno znamo, a toliko puno ne shvaćamo. Težak nam je za shvatiti, a još teži za dostojno nasljedovati. Upravo je on taj, koji je na početku pokušao ići putem kojim su išli mnogi mladi u to vrijeme, ali se u jednom trenutku okrenuo na nešto drugo, uz biti mlad odlučio je biti i Božji. A nama svojim suputnicima i sljedbenicima dao je mnoge savjete i primjere kako u tome uspjeti. Rekao je: "Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti". Potaknuo nas je na radosno služenje drugomu, jer ne dolikuje sluzi Božjem da bude potišten i žalostan. Otkrio nam je jednu od najvećih tajni, da vrijedimo onoliko koliki smo u Božjim očima i ništa više. Vidimo da Franjo i nije baš jednostavan za nasljedovanje, govori o radosti, o savršenoj radosti koja proizlazi iz patnje, iz kušnje i trpljenja. On moli Gospodina da osjeti što veću bol na duši i na tijelu kako bi se suobličio Kristu, posti 40 dana i pojede samo polovicu kruha da bi se razlikovao od Krista. Govori o Ljubavi koja nije ljubljena. Potiče nas na siromaštvo, jednostavnost i malenost. Ali nam otkriva i uči nas kako Bogu zahvaljivati na svemu, kako moliti i ljubiti sve stvoreno. Uči nas hvaliti Boga sa svim stvorenim.
Dragi moj brate, moja sestro, vjerujem da se i ti danas poput mene osjećaš presretno i ponosno što si dio ove velike obitelji, jer si baš ti onaj pozvani i odazvani, mnogi su poklopili uši i spustili pogled praveći se da ne vide i ne čuju, a nisu znali kolika je radost življenja franjevaštva jer “lude svijeta izabra Bog…” Neka i tebe i mene današnja svetkovina ohrabri, ojača i osnaži da možemo biti bolji i radosniji glasnici Velikoga kralja i neka ti u buci ovoga svijeta Krist pokaže što trebaš činiti.
Marina Jurić
