Frama Tuzla u Međureligijskom projektu „Dan otvorenih vrata vjerskih objekata“
Živeći u Bosni i Hercegovini često ne primjećujemo njena bogatstva. Ništa neobično, jer živimo u njoj, okruženi prvenstveno čovjekovim egzistencijalnim problemima. Brinemo se o malim mirovinama, teškim i slaboplaćenim poslovima, budućnosti naše djece. Čak se i ta djeca brinu i od osnovne škole razmišljaju čega se sve trebaju odreći da bi financijski poboljšali život svoje obitelji.
Ponekad, u svakodnevnoj životnoj frci, listajući novosti na društvem mrežama, slučajno zastanemo na videu koji prikazuje prirodne ljepote Bosne i Hercegovine i na trenutak pomislimo koliko je lijepa država u kojoj živimo. Usto, tu i tamo pronađemo i video o nekim kulturnim manifestacijama, o pozitivnim međureligijskim pričama i shvatimo da smo uistinu kulturno bogati. Često ćemo na putu do škole, posla čuti crkveno zvono znajući koliko je sati. Ili ćemo navečer šetajući znati da je sunce zašlo čim čujemo poziv na molitvu – akšam namaz s obližnje džamije. I uistinu, divno je mirno prolaziti ulicama grada, znajući da je to u našem gradu sasvim normalna pojava. Ali znači li nam to ako se samo ti zvuci nekako uvuku u našu svakodnevnicu, bez da uopće razmišljamo što znače? Ili koliko se često zapitamo prihvaćamo li zaista drugačije od nas ili jednostavno živimo jedni pored drugih imajući stav poštivanja drugoga, ali ako nije previše blizu, poput onoga „neka si ti meni živ i zdrav, ali što dalje od mog života“?
Ipak, život jednih pored drugih u miru prva je stepenica ka zajedništvu, ka onome što je moguće samo ako počnemo živjeti jedni s drugima. Da bismo uspjeli u tome potrebno je mnogo rada, ali i, iako zvuči apsurdno, mnogo rušenja. Rušenja strahova. Predrasuda. Neznanja o drugome. Razbijanja čahure u koju stavljamo naš vjerski život. A to je moguće ako počnemo upoznavati osobe s kojima dijelimo ulaz u zgradu ili ulicu u kojoj nam se nalazi dom. Jedino upoznavanjem razbijamo predrasudu. Vjerom u čovjeka razbijamo strah. A učenjem o drugima i drugačijima rušimo neznanje. Otvaranjem vrata svojih umova, pravljenjem mjesta za druge u našim srcima, oslobađamo vjeru koju konsantno gušimo zatvarajući je.
Mladi su u sklopu projekta Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine imali priliku započeti živjeti jedni s drugima. Naime, u Tuzli 20. rujna 2018. bio je upriličen „Dan otvorenih vrata vjerskih objekata“ na kojemu su uz mlade predstavnike svih monoteistčkih religija bile i četiri članice Frame Tuzla skupa sa članicom samostanskog i župnog zbora „Iuventus Salinarum“ i fra Franjom Ninićem, upoznali sve četiri monoteističke religije, vjerski prostor i način života. Mnogi od njih već nekoliko godina kroz projekte Međureligijskog vijeća nastoje i uspijevaju živjeti jedni s drugima. Dokaz za to jest da mladima nije strano i neobično ući u pravoslavnu ili katoličku crkvu i džamiju. Te činjenica da unatoč tomu što, nažalost, židovska općina broji tek 120 članova, oni zajednički s drugima proslavljaju sve vjerske blagdane.
Ovi mladi ljudi napravili su mjesto u svojim srcima za drugačije. Već tamo su započeli graditi zajedništvo živeći s drugima. Ujedno su postali svjesni da među monoteističkim religijima postoje mnoge razlike, ali i sličnosti. Shvatili su da nema smisla isticati samo različitosti niti samo sličnosti, već da se bogatstvo krije upravo u tome kada sve, i ono što nas međusobno dijeli i ono što nas spaja uzmemo u obzir. Danas vam ovi mladi ljudi šalju onu jednu pozitivnu priču koliko je bogata Bosna i Hercegovina i poručuju da, unatoč svim problemima s kojima se susrećemo, možemo mirno i radosno koračati gradom uživajući u svakome zvuku, znajući da jedan od njih poziva našeg prijatelja na molitvu.
Frama Tuzla
