„Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svoga (...) i bližnjega svoga kao sebe samoga“
Čovjek današnjice živi u vremenu planiranja. Najbliži primjer planiranja odraslog čovjeka jest godišnji odmor nekoliko mjeseci unaprijed, obilježen zahtjevom za slobodne dane, rezervacijama smještaja, hrane, prijevoza... Čak i u svojim najmlađim godinama smišlja on čega se igrati nakon škole. S druge strane, vremenom čovjekovi planovi postaju ozbiljniji i kompliciraniji. Od školskih planova koju lekciju učiti i kako, čovjek započne razvijati ozbiljne projekte koji doprinose zajednici u kojoj živi. Ujedno mu i ti planovi daju određenu sigurnost da će se nešto ostvariti, jer već pri samom planiranju on zamišlja kako i kada će ostvariti projekt, kao da rezervira svjetsko vrijeme uključujući cijelu zajednicu. Dakle, čovjeku je jednostavno urođeno planiranje vremena.
Ali, ponekad, kako i sam često kaže, ne ide sve po planu. Mnogo je stvari na koje on ne računa u svojim pripremama te koje su izvan njegove moći. Često se i sam obeshrabri susrećući se s lošim iskustvima i vijestima te se plaši neuspjeha i neprihvaćanja. Lakše mu je odustati od plana nego se boriti kako bi ga ostvario. S druge strane, on ponekad traži savjet od ljudi koji su doživjeli slične situacije. Ipak, u takvim trenutcima potrebno je sjetiti se Onoga koji je isplanirao svakog čovjeka na jedinstven način. Iako od čovjeka traži ostvarivanje Svog plana, odnosno njegov doprinos i rad, govori mu da se ne plaši i ne brine jer mu je uvijek spreman pomoći.
I mladi Naučno – istraživačkog kampa, ili kako sebe nazivaju NIKovci, su, kao i prošle godine, vrijedno isplanirali zajednički iftar. Jedan je to od uspješnih projekata koji jačaju međureligijsku suradnju u Bosni i Hercegovini. Iako je iftar održan u Tuzli, bio je zajednički, ne samo po tome što je spojio sve monoteističke religije, već što su ga spremali mladi iz različitih gradova Bosne i Hercegovine: Travnika, Orašja, Jajca, Dervente, Tuzle... Mladima Naučno – istraživačkog kampa u pripremi hrane pomogli su i naši framaši. Također, sve što su trebali napraviti bilo je otvoriti svoje srce i živjeti zapovijed ljubavi, biti podrška bližnjemu.
Međutim, nekoliko sati prije samog iftara činilo se da sve ide po planu, ali dogodilo se upravo ono što nije u čovjekovoj moći. Iftar, koji je planiran vani na tuzlanskom brdu – Kicelju, nakratko je spriječilo nevrijeme. No, mladi NIKovci i gosti, točnije profesori Univerziteta u Tuzli, štićenici iz CROPS-a te framaši su, kako i sami kažu uz Božju pomoć i providnost pronašli utočište u Franjevačkom samostanu i naposlijetku bili dio prekrasne priče. Zajedno su uz druženje pokazali kako je moguće biti drugačiji, jedinstven, a prihvaćen i voljen. Razbili su predrasude upoznavajući se međusobno te otkrivajući i njegujući sličnosti. Sigurni su da zajedničkim snagama, uz Božju pomoć, naposlijetku mogu ostvariti divne planove. Ponekad čak i zanimljivije od planiranog.
Frama Tuzla
