"Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin" (Ps 34, 9)

Još jedno novo geslo, još jedna godina u nizu, još jedna primanja i obećanja Frame Kreševo. Uvijek se pitam što reći i odakle početi? Najbolja priča je uvijek napisana po najboljem osjećaju, doživljaju i iskustvu, kao što je to bilo u subotu. Vidjeti toliko mladih duša okupljenih na jednom mjestu, kako radosno mole i pjevaju na njima svojstven i jedinstven način je stvarno nešto neprocjenjivo. Taj osjećaj se jednostavno mora doživjeti. Kada stotinjak mladih zapjeva i kamen bi se naježio, i ona bakica u klupi koja moli i pita se što li će biti od ove djece, i njoj suza kvasi lice, a kamo li nama. Dosta ljudi nas pita, "Pa što vam je to, zar niste već jednom prošli isto?". Pa naravno da jesmo i opet ćemo. Za mene je obred primanja i obećanja jedan od najsvečanijih i najljepših događaja u framaškoj godini.
U ovom surovom današnjem svijetu rijetko ćeš vidjeti takvo nešto. Svatko od njih zrači nekom posebnom vedrinom i svjetlošću.
Simbol primanja i obećanja bio je cvijet. Zašto baš cvijet? On opisuje nas framaše, to je simbol ljubavi, ljepote, radosti, buđenja, ali i gašenja. Fra Domagoj Šimić, područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene je u svojoj propovjedi upravo tako i objasnio. Naglasio je kako svoju savjest uvijek trebamo proispitati i postaviti si par jednostavnih pitanja. Hoćemo li mi biti poput cvijeta koji je otvoren i blista ili ćemo dopustiti da se ugasi i uvene?
U subotu je 65 kreševskih framaša bilo poput onog najljepšeg cvijeta u vrtu. Trud, rad i zalaganje još jednom se isplatilo. Zajedno s nama svoje zavjete i svoje "Evo me" izrekli su i framaši Frame Banbrdo (Lepenica).
Veliko hvala svim framašima koji su nam došli u posjet, a posebno našim framašima bez čijeg zalaganja i truda sve ovo ne bi bilo moguće. Kad se male ruke slože sve se može!
Gledajmo u Gospodina i potražimo ga u jednostavnosti srca!
Nina Bešlić, Frama Kreševo