Vrijeme. Nešto što ljudi ne razumiju, nemaju baš neku definiciju koju bi svi ljudi "skontali", nisu ga svjesni i ne poštuju ga.

Zato nam se često desi da se malo pogubimo pa izjavimo onu našu poznatu rečenicu: "Kud' prije?!" ili "Kao da je jučer bilo."

Gledam upravo crkveni sat. Sekunda za sekundom odmiče, minuta za minutom pa tako i cijeli sati. Vrijeme ide i ne vraća se. Ono je konstantno i ne dozvoljava nikakve pogreške.

Ne budemo li u skladu s vremenom padamo u zaborav drugih pa tako i u zaborav samoga vremena. Koliko smo zapravo svjesni vremena i možemo li se mjeriti sa njegovom konstantnošću? Naravno da ne!

Potrebna nam je ipak kratka stanka, ali samo da uvidimo kuda i kako sa našim životom. Budemo li vjerni tom principu ne moramo se bojati padanja u zaborav drugih pa čak i samog vremena.

Kada bi tako većina razmišljala ne bi bilo nikakvih nesporazuma. Sve svoje obaveze ili dužnosti bi obavljali u najboljem redu. Mislim čak da više ne bi poznavali život sa stresom. Samo treba poštovati vrijeme,ono nije ni brzo,nije ni sporo. Ono je konstantno.

Sandro Tunjić