Dok je većina ljudi ovaj snježni kolaps gledala samo preko medija, devet se odvažnih sarajevskih framaša i tri franjevačka bogoslova uhvatilo u koštac s vremenom i uputilo u avanturu, ali ne bilo kakvu nego duhovnu avanturu.

Naime, u četvrtak 22. ožujka 2018. godine na Kalvariji kraj Viteza sami su za sebe organizirali duhovnu obnovu na koncu korizme kao dobru pripravu za Veliki tjedan i Uskrs koji slijedi.

Po dolasku, koji je zbog prometne gužve i teških uvjeta na cesti bio prolongiran u kasnije sate, framaši su slavili misu u podnožju brda Kalvarije, u crkvici svetog Ante u Malom Mošunju. Misu je u pomalo neobičnim uvjetima zbog termina i nevremena predvodio fra Bojan Martinović, kapelan u Vitezu, a i sam nekadašnji framaš. Fra Bojan im je prema evanđeoskoj Prispodobi o sijaču kazao da moraju biti plodno tlo Isusovoj riječi da bi ona preko njih za druge živjela puput pšeničnog zrna koje je pavši na plodno tlo moralo umrijeti da bi živjelo i poput Isusa koji je iz ljubavi prema ljudima umro da bi oni živjeli.

Potom su se framaši ostavljajući tragove u nedirnutom snijegu sa svijećama u ruci i molitvom uputili na Put križa uz vitešku Kalvariju – Goru blagoslova i utjehe. Neometani, u tišini, framaši su prateći Isusa na njegovom putu patnje, ostavljenosti, poruge, smrti i ukopa, razmišljali o svome životu u odnosu prema svojim ukućanima, svojim bližnjima, prema svome poslu, svojim obvezama i prema svojim odnosima. Molili su Gospodina da se ovaj Put križa i ovo uspinjanje na brdo Kalvariju pretoči u njihove živote kako bi s ljubavlju nosili svoj križ i pomagali nositi križeve drugih.
Izišavši na vrh, kod crkve Gospe Žalosne zadržali su se par trenutaka u molitvi, pa već i sami zaogrnuti snijegom i promrzli sišli su s Kalvarije duhovno i tjelesno ojačani i obnovljeni.

Kristijan Bavrka