Ah petak. Za mnoge ljude dan kada idu u grad, opijaju se i čine nešto za čime će u subotu jutro žaliti.
Moj petak nije baš takav, moj petak uključuje odlazak na Framu. Mnogi se pitaju zašto svoje vrijeme trošim na to. Odgovor je vrlo jednostavan, ja ne trošim vrijeme na to. Frama nije gubljenje vremena, Frama je stjecanje novih iskustava, posvećivanje svog života Isusu Kristu, činjenju dobrih djela. E, to je Frama.
Mnogi Framu nazivaju sektom, a nas framaše sektašima. To obično kažu oni koji i ne znaju što je Frama. Moram priznati da me je to prije pogađalo, ali sad sam prestala obraćati pažnju na to. Gubljenje vremena bilo bi razmišljati o tome, ja ću radije iskoristiti to vrijeme u promicanju dobra.
Ja na Framu gledam kao na svoju drugu obitelj zato jer mi je pomogla kroz najteže trenutke moga života, ali također bila je prisutna i tijekom najboljih. Naravno postoje neke nesuglasice i možda se nekada i posvađamo, ali zar nije tako u svakoj obitelji? Naravno, naše svađe ne traju duže od 10 minuta zato jer izgaramo od želje da kažemo nešto, da se pomirimo i u tome je ljepota toga svega, u tome je ljepota Frame.
Rijetko gdje ćete naći takvu povezanost i takvu ljubav. Mi framaši imamo tu posebnu nit koja nas spaja. Ako upoznate jednog framaša budite sigurni da ćete ih upoznati mnogo više. Mi se držimo zajedno. Zavolimo jedni druge za 5 minuta, ne treba nam više. Dolazimo iz različitih gradova, država pa čak i kontinenata, ali nama to ne smeta čak što više mi to volimo. Znamo da imamo braće i sestara po čitavoj kugli zemaljskoj. Zar to nije predivno? Zar nije predivno znati da se uvijek imaš nekome obratiti? Možda pričamo različitim jezicima, živimo u drugačijim uvjetima, ali znamo da posvuda u svijetu imamo ljude koji su nam slični na taj način, svi dijelimo ljubav prema Kristu.
To je ljepota Frame, zbog toga mi slijedimo svetog Franju, zbog toga mi provodimo svoje večeri u crkvi, a ne u kafićima. Zbog toga mi svoju mladost posvećujemo Kristu. Neka nas slobodno nazivaju sektašima, neka nas slobodno ismijavaju, ali oni ne znaju ljepotu framaštva, oni ne znaju ljepotu našeg načina življenja. Ja se nadam da će upoznati tu ljepotu. Mi smo ih spremni prihvatiti. Nositi ljubav u sebi i biti framaš je divno, zar ne?
Tamara Grgić
