Godine 2013., prije skoro 5 godina, pridružio sam se bratstvu Franjevačke mladeži u Domaljevcu.
Na nagovor prijateljice došao sam na jedan od susreta, ne znajući o čemu je riječ. Znao sam samo da se tu okupljaju srednjoškolci i drugi mladi te drže susrete na teme iz područja vjere. Upravo dolazak na Framu je bio prekretnica u mome životu.
Postavši framaš i rekavši svoje "Evo me" pred Bogom moj život se uvelike promijenio. Zavolio sam biti framaš i kroz Framu sam se sve više uključivao u pastoralni rad naše župe. U početku sam čitao na Svetim Misama, bio redovan na susretima a nakon par godina postao sam i predsjednik Frame Domaljevac. Frama nije promijenila moj odnos prema mojoj vjeri nego i mene samoga. Prije Frame bio sam povučena, introvertna osoba (sada manje), ali uz pomoć Frame počeo sam se oslobađati. Počeo sam češće ići u crkvu, ne samo nedjeljom nego i drugim danima, počeo sam se češće i više moliti, a samim dolaskom u Framu počeo sam kroz nove prijatelje upoznavati Krista, svoga Spasitelja. Frama je postala moja druga obitelj, a svi framaši su postali moja braća i sestre u Kristu.
Vrlo važna osoba je u svemu tome bio naš duhovni asistent fra Bono Kovačević. Bez njega Frama ne bi bila ono što danas jest. Otkako je došao na župu 2012. godine nastojao je okupiti mlade oko crkve. Naravno u početku je bilo veoma teško, ali fra Bono nikada nije odustajao. Naporno je radio kako bi što više mladih prepoznalo radost Franjevačkog života i polako je uspijevao u tome. Okupio je jednu malu grupu mladih koji su bili spremni živjeti po primjeru sv. Franje i naviještati Kristovu Riječ.
Dolaskom fra Bone Frama u Domaljevcu je počela "cvjetati", počela je rasti, ne toliko kvantitativno koliko kvalitativno. Framaši su se sve više uključivali u rad Frame, postajali aktivniji i marljiviji. Svakoga četvrtka smo imali klanjanje pred Presvetim a za Božić i Uskrs smo održavati priredbe. Osnovali smo i glazbeni bend mladih VIS Fenix. Sve te aktivnosti kao i mnoge druge ostvarili smo zahvaljujući fra Boni. Zahvaljujući njemu Frama Domaljevac je postala jedna od najaktivnijih Frama Bosne Srebrene. Par godina kasnije, točnije 2017. Frama Domaljevac je proslavila 20 godina svoga djelovanja. Te smo godine izdali monografiju "U bolji svijet sa svetim Franjom", na koju smo izrazito ponosni a ne bismo uspjeli da nije bilo fra Bone.
Zahvaljujući fra Boni mi, framaši Frame Domaljevac, hodočastili smo u Asiz, grad svetoga Franje. Da mi je netko rekao da ću posjetiti Asiz, da će mi biti ovako dobro u Frami prije mog dolaska na prvi susret ne bih mu vjerovao. Da mi je netko rekao da ću biti framaš, tada kad nisam znao što to znači, zbunjeno bih gledao. A sada, nakon što me Frama oblikovala u ono što jesam, ne znam što da kažem drugo nego da mi je drago što sam otišao na onaj prvi susret, drago mi je što sam postao framaš. Kroz Framu sam spoznao svoj poziv i upisao Franjevačku teologiju u Sarajevu. Frama je razlog zašto sam ja "ja" i stoga sam veoma zahvalan Bogu što me je pozvao u Framu, a isto tako sam zahvalan fra Boni što je nastojao da Frama opstane i za sve što je uradio za nas framaše.
HVALA FRA BONO!!!
Marijan Mikolić
