Kako to da se u mom životu i mojoj stvarnosti sve stopi s Tvojim putevima?

Kako niti jedan od mojih puteva nije ostao neukršten sa tvojim skicama mog života? Ne mogu kroz ovaj život da ostanem slijep na obrise istine koja je dublja od onog što moje oči vide. Istina koja samo od Tebe proizlazi i čini me tako vječnim, vanvremenskim, a opet neizmjerno ranjivim. Možda bi mi lakše bilo kada bih svoju ranjivost mogao raskrinkati. Možda, a možda i ne. Pa u šta bi me ovaj svijet pretvorio. Ne mogu mu se tek tako prepustiti. Zaboravio je on na ono što si mu Ti rekao. Riječi mu Tvoje ne znače više zato što je i svojim riječima oduzeo smisao, pa se, eto dogodi da se ljudi ne shvate u potpunosti.Dogodi se to često ovdje gdje ja moram svom postojanju opravdati smisao. I ponovo ispočetka ostajem zbunjen. Kako niti jedan od mojih puteva nije ostao neukršten sa Tvojim skicama moga života?
Ne trebaju te-kažu.
Ali zato trebaju ženu za ženom, muža za mužem, auto za autom, položaj za položajem, bijeg za bijegom. Nikad siti.Trajno osamljeni.
Ne trebaju te-kažu.
Ali zato trebaju tablete i ne mogu zaspati. Od čežnje im pohlepa ostala, od ljubavi strast, od moći nasilje, od autoriteta prisila, od tehnike tjeskoba, od bogatsva svađa, a od vjere običaj. Sad sam svjestan da koliko god ovog svijeta ima prema Istoku i Zapadu toliko ga ima u meni i svakome od tvojih. Ali grijeh se stvori kada se ta dva prostranstva spoje pa jedno obmanjuje drugo.
Ne trebaju te-kažu.
Blažen onaj čovijek koji Te treba i koji vapi za Tobom.

Frama Jajce