Za Nekoga, ne protiv nekoga! Mladi koji slave i mole, plešu, pjevaju, igraju - Frama, Franjevačka mladež. Svima nama koji smo u tome je poprilično jasno što je to. No možda nekom tko nas gleda sa stane ponekad i nije baš najjasnije.
Svakog od nas framaša nešto je dotaknulo i dovelo u dvoranu našeg samostana u Kreševu. Tamo su nas čekali naši ujaci ili kako u Kreševu često znaju fratra zvati strikane. Sve su to nazivi iz nekih prošlih vremena. Tu smo donosili sve svoje probleme, kako one školske, tako i one životne, prijateljske pa čak i ljubavne. Tu nas je Bog obasjao, tu smo se osjetili svoji na svome.
Frama je zajednica mladih koji se okupljaju kod god osjete za to potrebu, Frama je grupa mladih ljudi, koji otvoreno i hrabro mole Boga. Frama je grupa ljudi koji nisu svojim maštanjima, nadanjima ili svojim nestašlucima tu da bi bili protiv nekoga, nego su oni tu da bi bili za nekoga. I to nekoga pisano velikim slovom, Nekoga, za Krista. To su mladi koji pjevaju, mladi koji se na molitvi Očenaša drže za ruke. Uvijek spremni za akciju, bilo da se radi o čišćenju kuće ili okoliša. Pitamo se gdje li su te TV kamere ili kamere ove naše zemlje koje često znaju samo prikazivati negativno stanje, samo nešto crno. Naše TV emisije postaju crne kronike… Pitamo se zašto netko ne snimi što se to događa na susretima Frame. Što se to događa u malim svjetovima mladih ljudi koji žele biti Kristovi.
Jedan od većih projekata u našoj Bosni Srebrenoj koji se tiče Frame jest Škola animatora. Škola koja u par dana promijeni svakoga tko kroči u atrij Franjevačkog Konvikta u Visokom, gdje se održava. Tu se u par dana mijenjaju svjetovi, svjetonazori, stječu se ogromna prijateljstva i što je najbitnije stječe se znanje koje će se prenijeti kad se vrati u svoje mjesno bratstvo. O ovim iskustvima progovorit će nam tri framašice koje su bile na ovogodišnjoj školi animatora.
Lijepo je bilo vidjeti da se u Konviktu u Visokom traži mjesto više. To znači da je Škola animatora priznata i hvale vrijedna i da svi žele ponijeti nešto od nje za sebe i svoja bratstva. Područni asistent fra Domagoj Šimić zajedno s područnim vijećem iz dana u dan svog mandata trudi se da to što bolje urade. Kada su nas pitali kako smo se provele, nismo znale dati pravi odgovor. Pomislile smo što reći, a ne izostaviti nešto. Jednostavno možda je najlakše reći, zasluži to, otiđi i doživi, jer je to nešto što se ne doživljava svaki dan. Čini nam se kao da bismo vam mogle neprestano pričati o tome.
Naš prvi dan tj. petak poslijepodne započeo je upoznavanjem naših, već sada prijatelja, s kojima smo proveli to dragocjeno vrijeme. Poslije toga imali smo uvodno predavanje na temu: „Animator - Tko? Što? Kako?“ To je bila večer zapravo da se i mi zapitamo zašto smo tu. Nakon predavanja uslijedio je, kako mi volimo reći molitveni susret, tj. klanjanje pred Presvetim. Za nas je to bilo kao jedan vid duhovne obnove. Tu smo se osjećale baš posebno, isključile se iz svega što nas inače okupira, jednostavno ispunjeno.
Subota ujutro započela je molitvom. U toku dana uslijedila su kružna predavanja koja su vodile članice Vijeća Frame BS. Iz ovih predavanja smo nekako ponajviše naučile, posložile nekako to sve skupa, predstavile sebi sliku kakve mi u budućnosti trebamo biti i kako nekome nešto prenijeti na pravi način. Podijelili smo se u grupe, tako da nijedna od nas tri nije bila zajedno. To nam je pružilo šansu da upoznamo neke sasvim nove ljude koje nikada prije nismo vidjele. Odmor od ispunjenog dana zaokružili smo veselom večeri, probudio se u nama osjećaj malog djeteta koji ni na što ne misli, osim na igru. Školu animatora pratile su svete mise koje su u cjelosti upotpunile sve. Zadnji dan uslijedio je plenum i završna misa, te riječi fra Domagoja Šimića, područnog asistenta koje su svima nama otvorile dušu. Po završetku misnog slavlja, uslijedila je podjela diploma novim animatorima.
Što reći za kraj? Osim riječi HVALA.
Ovim još želimo potaknuti i framaše iz našeg mjesnog bratstva Frame Kreševo da se što više i bolje trude, da budu uporni, da se ne skrivaju po zadnjim redovima, da ne komentiraju šutke, nego da smognu hrabrosti ustati i reći svoje mišljenje jer na kraju krajeva zato se i okupljamo na našim tjednim susretima. Znajte da netko to sve prati, kao što bi rekao estradni umjetnik Balašević „Netko to odozgor gleda sve“. Doista, gleda Bog. Zato: "Pazi kako živiš! Možda si jedino Evanđelje koje će netko pročitati"
Nina Bešlić, Anita Zeba, Iva Kožul
Frama Kreševo
