U Busovači je u srijedu 26. veljače 2025. godine održana druga župna tribina u ovoj godini. Voditelj je i ovaj put bio fra Stjepan Antolović, župni vikar i duhovni asistent FSR-a u župi Busovača. Tema ove tribine bila je zanimljiva, poučna i uvijek jednako važna s obzirom da je novo liturgijsko vrijeme pred nama, a nosila je naslov: „Kako ići kroz korizmu?" Naglasak je bio na našoj svakodnevnici i izazovima na koje nailazimo pri donošenju životnih odluka.
Mi katolici volimo nešto posebno, volimo znakove i simbole, a naša vjera je upravo takva inkarnacijska. Inkarnacija u kršćanstvu je temeljna vjerska istina o utjelovljenju Sina Božjega. Znakovi su čudo, ukazuju na nešto posebno, ali ne sve i zato je to otajstvo. Novo sveto vrijeme - korizma počinje Pepelnicom (čistom srijedom) i taj dan vjernici koji budu sudjelovali na svetoj misi imat će na glavi pepeo kojim će ih svećenik posuti, odnosno pepeljati. Koje značenje ima pepeo? Ima više značenja… U Starom zavjetu pepeo predstavlja propadljivost. Bog je Adamu rekao: "Ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se vratiti." Zatim, pepeo predstavlja smrtnost jer po grijehu, čovjek grešnik zaslužio je smrt. Kod Židova pepeo predstavlja čišćenje. Znak je duboke molitve i uvijek ide zajedno sa riječju kostrijet što je znak vršenja pokore. U Novom zavjetu i Isus pepeo navodi zajedno sa riječi kostrijet u znaku pokore i obraćenja.
Dakle, pepeo je simbol smrtnosti i nije slučajno da baš tim znakom na čelu ili tjemenu, na neki način sami sebi govorimo kako ćemo umrijeti! I to nije nimalo loše sebi priznati istinu da ćemo umrijeti, da smo smrtni. Onda kad čovjek umire, kad se približava smrt, stvari se polako počinju mijenjati. Dolazi trenutak rastanka, dolazi taj trenutak da čovjek priznaje svoju grešnost i da će umrijeti. Međutim, pepeo je simbol i molitve i zagovora za druge. To nam jasno kazuje prorok Danijel koji se posuo pepelom i počeo moliti za druge u tom trenutku. Tako i mi imamo vanjski znak za kajanje i molitvu za druge, da se svi sjetimo da ćemo umrijeti, da se kajemo i onda zagovaramo za druge.
Uskrs je uvijek bio najsvečanija svetkovina u kršćanstvu. Četrdeset se dana pripremamo za najljepši trenutak liturgijske godine - za Uskrs. Zašto baš četrdeset dana? To je posvećeni biblijski broj. Na to ukazuju brojni događaji u Svetom Pismu. Četrdeset godina Mojsije je vodio narod kroz pustinju. Po četrdeset su godina vladali kraljevi Šaul, David i Salomon. Četrdeset dana je trajao potop; Četrdeset godina izgnanstva židovskog naroda; Četrdeset dana je trajao Isusov post; Četrdeset dana Isusovo ukazanje apostolima… Što znači broj 40? U biblijskoj numerologiji, broj 10 je simbol zakona, a broj 4 simbol zemlje - četiri strane svijeta. Kad čovjek dolazi na onaj svijet (broj 4), on biva podvrgnut Božjem zakonu(broj 10). I to je zapravo simbol kušnje, ispitivanja, pročišćavanja i borbe protiv napasti.
Isus je govorio o obraćenju, postu i molitvi. Isus ne kaže: "ako budeš postio, ako budeš molio, ako budeš davao milostinju"..., nego Isus kaže: "kad daješ milostinju ... kad postiš...kad moliš..." Isus pretpostavlja da mi to činimo. Ovo nije savjet, nego zapovijed. To je ozbiljno jer dolazi od Isusa. Milostinja, post i molitva. Važno je znati o tim trima stvarnostima.
Milostinju dajemo iz tri razloga. Prvo, priznajemo ljudsko dostojanstvo pomažući najpotrebnije, odnosno uzdižemo njihovo dostojanstvo. Na taj način dobivamo oprost grijeha čineći djela milosrđa. Drugo, znak je da smo zahvalni, priznajemo da je sve dar od Boga. Treće, Isus je došao kao prosjak premda je bogat i postao je siromah poradi nas. Prijedlog - kroz korizmu nastojati svaki dan nešto dati, odvojiti od viška.
Molitva je najljepše definirana kao uzdignuće duše Bogu. Isus pretpostavlja da svi molimo. Prijedlog - odrediti točno vrijeme za molitvu. Bog zaslužuje naše vrijeme i trebamo ga odvojiti za Boga. Kao kršćani trebamo biti iznenađeni radošću, radosno dati žrtvu, jer to je smisao da se ujedinimo s Isusom Kristom, jer On to zaslužuje. I na koncu post… Zašto postimo? Prvo, da se naučimo samosvladavati, prvotna namjera posta. Klasično postimo od hrane. Bilo bi dobro pokušati postiti na način da se čovjek odrekne tamo gdje sebi ne može reći „ne“, npr. internet, društvene mreže, video igrice, pušenje, alkohol, itd. Zlo trebamo rezati. Ali trebamo i neko dobro rezati jer moramo biti svjesni da od tog dobra postoji veće dobro, a to je Bog. Post o kruhu i vodi je najčešći. Istina bude teško, i nervoze i nemira, ali tko uspije - milosti su velike. Biti iskren sa sobom i ono što ne možemo svladati, tu trebamo reći ne. Tu treba rezati, ne biti robovi. Vrijeme posta je milosno vrijeme kada se možemo oduprijeti tome. Drugi razlog posta je poslušnost. Crkva to određuje po Kanonskom pravu. Jasno stoji i određeno je dva dana posta na Čistu srijedu i Veliki petak, i to svi znamo. Ako se držimo toga mi smo poslušni i to je oružje kojim se borimo protiv zla. Treći razlog posta je razlučivanje. Pokušajmo postiti sedam dana. Prvo to bi bilo zdravo, a mi kad postimo odlučujemo se za nešto, i kako vrijeme prolazi dolaze nam poticaji. Ako smo u nedoumici, postimo da dođe odlučnost, sigurnost rješenja. Kad god se čini žrtva mi se Bogu klanjamo. Kad postimo to nije dijeta, činimo to iz vjere, nadopunjavamo Kristovu žrtvu da se Isusov život i u nama ostvaruje. Ljudi se često ujedinjuju u postu za ljude koji su bolesni, trebaju na operaciju... Često se može čuti pitanje zašto se posti petkom? Zato što je petkom Isus ugrabljen i odveden.
Svi se možemo pronaći u ovim točkama, a to smo sve dužni činiti u vrijeme korizme. Posvijestimo koliko su nam ove stvari važne i odlučimo kako ići kroz korizmu donoseći ispravne odluke. Neka nam ova korizma bude svima na spasenje i na proslavu Božju!
Mir i dobro!
Gordana Ljubos, FSR Busovača
