Župna tribina u Busovači, održana je 11.12.2024.godine a njen voditelj fra Stjepan Antolović, duhovni asistent OFS-a, opet je pripremio dobre i zanimljive teme.

Ova jedna, a zapravo su dvije teme, dobro su se uklopile u ovo vrijeme kada se pripremamo za proslavu Božića. Život koji danas živimo i uz sve ljudske muke koje proživljavamo, ljudi se često pitaju što je volja Božja i kako da otkrijemo što je volja Božja. Što god da se desi čovjek to prihvati da je to volja Božja. Sve nevolje ovoga svijeta, nesreće, izvor svih nevolja, skloni smo prihvatiti da je volja Božja. To nije dobro. Treba pokušati shvatiti šta je volja Božja. I upravo na primjeru jedne od Isusovih prispodoba da će na kraju vremena, gdje će Bog spasiti one koji su tražili Božju volju, a oni drugi će biti izbačeni. Život se svodi na jednostavnoj činjenici: "Ili po Božjoj ili po mojoj volji". Mi mislimo da je ovaj život po mojoj volji i tu se prevarimo. Nadalje, Sveti Pavao, Rimljane je prikazao kao ljude koji su bili zavedeni okultizmom, neumjerenostima u jelu, piću, raznim strastima koji su ih zarobljavali i sl. Oni nisu bili svjesni da Bog na više načina pokušava ljude izvući iz njihove nevolje, ali ljudi se opiru. Ako danas pogledamo društvo doista je tako. Ako se ti grčevito držiš svoga, onda neka ti bude po tvojoj volji. Nema ništa teže, kad mi hoćemo baš to svoje, da bude baš po našemu. Zašto? Najteže je čovjeku da bude odvojen od svoga života, od Boga. Takvom čovjeku treba biti od pomoći. S druge strane imamo i ljude koji hoće vršiti volju Božju. To su ljudi koji imaju ispunjen život, poistovjete život svoj i volju sa Božjoj voljom. Zato imamo sakramente, i preko njih smo s Bogom povezani. Zato je to jako važno, ta povezanost Božje i moje volje, i onda nam život postaje dobar. 

            
Poruka za svakog čovjeka:
"Božja volja
Ništa više
Ništa manje i
Ništa drugo"

Druga stvarnost jest pitanje obiteljskih odnosa koji su usko povezani sa Božjom voljom. Primjer, ako nacrtamo svoju obitelj, uvijek ćemo svi mi otkriti najvažnije. Na tom papiru imati ćemo oca, majku, brata, sestru pa onda mi. Može se dogoditi da stavim nekoga tko je bio prije mene, a umro je. Ali imat će sigurno to mjesto na papiru. Ako ga i preskočim, opet ću ga ugurati, napisati na papir. Dakle, svatko od nas ima svoj položaj. Svi smo na jednom mjestu i nitko drugi ne može biti na tom mjestu. Svi imamo svoju priču i ona je jedinstvena. Mi smo svi ušli u ovaj život, koji je već prije imao svoj ritam. I svatko ima svoj položaj.

Svako dijete koje se rodi gleda svoje roditelje i taj svijet je uvijek tu. I to je prirodno da dijete traži i gleda u oca i majku. Dijete jako dobro osjeća i vidi sve što se događa. I kada uvidi da nešto nije dobro među roditeljima, uvijek će gledati spasiti svoje roditelje. Pokušat će misliti i raditi da bude bolje i drugačije, da se njih dvoje uvijek slažu. Stoga je potrebno da muž uvijek voli ženu i žena muža. Tako da dijete uvijek osjeti tu ljubav. To je prirodno i dijete to osjeća da se roditelji slažu. Ako nije u redu, onda dijete misli da je krivo.

 
Svi možemo učiti iz Isusova primjera. Isus je odrastao u svijetu gdje su njegovi roditelji živjeli skladno. Evanđelist Luka je zapisao da je Sveta obitelj svake godine išla u Jeruzalem o blagdanu Pashe. U to doba pješice se hodalo, bez prijevoznih sredstava, bez telefona, mobitela... Pogledajmo danas sliku! Kakav primjer dajem svome djetetu ako njega šaljem u crkvu, a ja ne idem? Automatski svome djetetu kažem to se mene ne tiče, ja ne trebam ići. Ako dijete vidi da roditelji nemaju odnos s Bogom, ni ono neće imati odnos s Bogom. Svaka obitelj ima neki svoj običaj. Koji običaji vladaju prema Bogu u vašim obiteljima? Ako želimo pomoći djeci da dobro i zdravo rastu, potrebno je da dijete to zna i da se može na to osloniti. Ako se raspored remeti, dijete neće  imati ispravan odnos, znači treba disciplina. Dijete treba imati vrijeme kad može razgovarati sa ocem i majkom.

 
Vraćamo se Svetoj obitelji. Kada su se vraćali iz Jeruzalema, nisu primijetili da nema Isusa. Znači da su živjeli tako da nisu imali strah, jer su imali povjerenje u druge ljude. Nisu znali da je ostao. Imali su povjerenje da je dijete zaštićeno među drugima koji su se vraćali s njima. Zamislimo danas takvu sliku! Danas su djeca nedodirljiva, ne smijemo ih ostaviti ni na trenutak, nešto će se dogoditi. Zašto je to tako? Jer nemamo povjerenje jedan u drugoga.
Oni se vraćaju natrag, pješice, mirni, bez prijevoznog sredstva. Ne znaju ni gdje je ni šta radi. Što izvlačimo iz ovoga?

Odnos između roditelja i djece je nerazdvojiv. Moramo djeci dati dobar odnos u obitelji i dobar odnos s Bogom. Od nas se traži ta zadaća i sve poteškoće u razumijevanju će biti prevladane kada čujemo jedni druge.  Evo nam primjer i poticaj da se preispitamo kakvi smo mi, naše obitelji i naš odnos, pogotovo u ovo vrijeme Došašća. Mi imamo i širu obitelj, ovdje okupljeni kao braća i sestre, kao Crkva, zatim na radnom mjestu itd.

Zadatak svima nama: Jesam li drugome pružio potrebnu pomoć i jesmo li čuli, shvatili i razumjeli jedni druge? Pokušajmo pronaći odgovore na sve ovo? Jesmo li svjesni da prihvaćamo ili ne prihvaćamo Božju volju? Jesu li sve krivnje Božja volja?
Molimo, živimo i radimo da naš život i život naših obitelji bude po Božjoj volji.
Župna dvorana je bila puna i ispunjena posebnim mirom, kao da je fra Stjepan prenio na sve nas bit svega što je želio ovom tribinom za ovaj Božić. Hvala fra Stjepane! Mir i dobro!

Gordana  Ljubos, OFS Busovača