U srijedu, 17.04.2024. godine, u župi Sv. Ante Padovanskog u Busovači, održana je treća župna tribina pod nazivom: "Isusova muka i smrt".
Susret je započeo misnim slavljem u 18:00 sati, a nakon toga nastavljen u dvorani za susrete.
Fra Stjepan Antolović, župni vikar i duhovni asistent mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) Busovača uputio je pozdrav i uvodnu riječ te predstavio predavača fra Velimira Bavrku, župnika župe Vitez i duhovnog asistenta mjesnog bratstva Franjevalkog svjetovnog reda (OFS) Vitez.
Fra Velimir je također uputio riječi pozdrava i susret započeo molitvom. A onda je počeo predavanje rekavši da je tema jako važna, te da nam je cilj rasti, produbljivati se i biti zreliji.
Pitanje muke, patnje i krivnje uvijek je prisutno u životu svakog čovjeka. Od svega najteža je krivnja. Kad napravimo neku grešku ona nas prati cijeli život. Krivnju nosimo i često je prebacujemo jedni na druge i ima teške posljedice. Teško je nosimo. Često se ljudi s tim ne znaju nositi. Često krivimo jedni druge i Boga. Tako ljudi često misle da ih Bog kažnjava.
Naveo je neke primjere iz života, temeljem kojih ljudi povezuju da ih je Bog kaznio. A potrebno bi bilo da se svi s tim susretnemo. Često imamo pogrešan stav, često nesreću povezujemo s Božjom voljom. Sve proglašavamo Božjom voljom. A kada se ljudima kaže da trebaju Boga ljubiti, ljudi se onda povlače.
Sve nas je pozvao da čitamo Bibliju, Božju riječ. Dao nam je primjer Ivana, kad je ugledao Isusa i rekao: "Evo Jaganjca koji oduzima krivnju svijeta". Ta rečenica je smještena u samu Euharistiju. Toliko je važna. Naš Bog hoće skinuti stvarnu krivnju. Bog nije slijep za naše krivnje, jako Mu je stalo da izađemo iz naše krivnje. Nama je jako važno razumjeti Boga i zašto nam služi sakrament ispovijedi, ozdravljanja. Da skine krivnju. To je javna služba u kojoj se sve krivnje smiju iznijeti i sve ostaje tajno.
Zatim je dao primjer Isusove molitve u Getsemanskom vrtu. "Oče ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja." Odakle dolazi Isusov križ? Križ nije došao s neba nego je došao od ljudskih ruku za kažnjavanje ljudi. Isus to stvarno moli? Koja je to Božja volja? U Evanđelju po Ivanu napisano je da Božja volja da se svi ljudi spase. U Lukinom Evanđelju, kod Isusove molitve, nitko nije bio uz njega.
Sad ulazimo u Isusovu molitvu. Isus je kanal kojim idemo Ocu Nebeskom. I riječ je o najdramatičnijem trenutku u Isusovu životu. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori. Inače, smatraju je najtežim mjestom molitve, mjestom gdje se razrješuju mučna životna pitanja. Isus unosi u molitvu to najteže, hoće da je u skladu sa voljom Očevom.
Sada se osvrnuo na početak Isusovog javnog djelovanja. Što je Isus činio ljudima? Činio je samo dobro, ozdravljao, liječio, poučavao, oslobađao, obraćao, pronicao u srca ljudi.... Što je više činio to su se ljudi više opirali. Isus je znao da je kraj. Očeva volja je ista. Bog nije prevrtljiv. Promijenilo se to da je Isus rekao "hoću". Taj otpor, patnja, bol, križ i smrt nisu ga odvojili od svijeta, Isus neće odbaciti svijet. Isus odlučuje ljubiti, praštati, činiti dobro. Tada govori:" Neka se vrši volja Očeva". Uočljiv je jedan detalj, Isus se znojio od muke. U trenutku kad završi molitvu Isus je miran i poslije je u svemu bio miran. Ostaje vjeran Očevom poslanju bez obzira na sve. Nije se odrekao ljubavi, praštanja, milosrđa.
A kako mi činimo? Nama križ uništi dobrotu, praštanje, milosrđe, promijenimo se. To su ljudske misli. A Isus nije odustao. Čak ni pod prijetnjom smrti. I mi moramo moliti, spoznati volju Očevu, jer u molitvi se sve razrješuje. Mir vama, to može onaj koji je pobijedio mržnju.
Slijedila su pitanja i svjedočansta pojedinih sudionika.
Nakon završene tribine slijedilo je druženje.
Predivna večer i radosna. Uistinu je zajedništvo i radost dar Božji svima nama.
Mir i dobro.
Gordana Ljubos, OFS Busovača
