Prije izbijanja pandemije korona virusa susreti mjesnih bratstava Franjevačkog svjetovnog reda travničkoga kraja redovito su se održavali skoro 2 godine. Ovi susreti su bili plodonosni, doprinijeli su daljem duhovnom rastu ali i boljem upoznavanju trećoredaca ovoga kraja. Nakon prekida restriktivnih mjera koje su bile uvedene, sva mjesna bratstva Franjevačkog svjetovnog reda ovog područja izrazila su želju da se ti susreti nastave. 01.04.2023. godine u samostanu Guča Gora održan je susret ministara i učitelja formacije ovih mjesnih bratstava. Domaćin tog susreta bio je fra Pero Vrebac, a tada je izabrano koordinaciono tijelo ovih susreta i usvojen program rada za narednih 12 mjeseci. Za koordinatora susreta izabrana je sestra Mirjana Biljaka, ministra mjesnog bratstva OFS Nova Bila i tajnica Nacionalnog vijeća OFS BiH.
Realizirajući ovaj plan, 24.04.2023. godine u Gučoj Gori održan je prvi ovogodišnji susret mjesnih bratstava travničkog kraja. Na ovom susretu se okupilo 45 trećoredaca iz pet mjesnih bratstava OFS-a: Guča Gora (18), Bučići (3), Dolac (2), Nova Bila (9) i Novi Travnik (13 članova).
Program susreta počeo je molitvom krunice u 17:30 i nastavio se svetim misnim slavljem koje je predvodio fra Zdenko Frljić, a koncelebrirao je fra Drago Pranješ. U svojoj propovijedi fra Zdenko se osvrnuo na povijest gučogorskog kraja, duboko vezanu uz franjevačke redove. Povezao je prošlost sa sadašnjim vremenom koje jednako traži žrtvu i svjedočenje vjere, širenje Božje riječi, osobito među mladima na kojima svijet ostaje. Također je predstavio i zavjetnu sliku sv. Franje koju su dali izraditi trećoredci, a koja je u zadnjem požaru u kojem je stradao samostan čudesno ostala nedirnuta, kao i moći svetog Ante i svetog Franje koje su bile izložene ispod slike. Sve ovo se jako dojmilo nazočne braće i sestara.
Poslije svete mise sestra Jadranka Lovrinović održala je predavanje o životu i djelu blaženoga Alojzja Stepinca, koje su članovi bratstava slušali sa zanimanjem. Uvijek volimo čuti nešto novo o blaženiku, budućem svecu, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, franjevačkom trećorecu i mučeniku, koji je drag srcu svakog Hrvata.
Kad je mladi svećenik Alojzije, u svojoj 36. godini života, imenovan zagrebačkim nadbiskupom- koadjutorom 1934. god., na njegovom biskupskom posvećenju bilo je i Područno vijeće zagrebačkih trećoredaca s Kaptola na čelu s duhovnim asistentom fra Dionizijem Andrašecom. U svojoj čestitci slavljeniku oni su izrazili želju svih da bi ga rado ubrojili među svoje članove. Nadbiskup je to spontano prihvatio, dodajući: „Odavno sam to želio, a sada mi je više nego ikada potreban duh sv. Franje“. Želja mu se ispunila godinu dana kasnije, u rujnu 1935.godine, na završetku Kongresa slavenskih franjevačkih provincija u Zagrebu, kad ga je u Franjevački svjetovni red primio general Reda manje braće fra Leonardo Bello u franjevačkoj crkvi na Kaptolu. Tom zgodom mladi nadbiskup Alojzije primio je trećoredsko franjevačko odijelo iz ruku generalnog ministra fra Leonarda. Kako svjedoči krašićki župnik Josip Vraneković, i sam franjevački trećoredac, svoj franjevački pas blaženi kardinal Stepinac do smrti je vjerno nosio i njime opasan leži u svom grobu u zagrebačkoj katedrali. Slijedeći duh sv. Franje blaženi Alojzije je razvio apostolski žar, vjernost evanđelju, jednostavnost, poniznost i siromaštvo... kreposti koje su ga krasile kao sina sv. Franje.
Nastavak druženja protekao je uz zakusku koju su pripravili vrijedni i nesebični domaćini, razmjenu dojmova susreta koji su bili odlični, uz izuzetak sjete što s nama zbog bolesti nije mogao biti pokretač susreta, naš dragi fra Pero Vrebac, čije smo zdravlje preporučili dragom Bogu. Inače, cijeli susret protekao je u bratskom zajedništvu i ljubavi.
s. Gordana Glavaš, OFS