„Jednostavnost, prirodnost, vedrina, neka čudna bezbrižnost, koja će kojiput prijeći i u neodgovornost, prostodušnost koja graniči s naivnošću, sve do granice gluposti, bez obzira koji položaj zauzimlju, na kulturu koju su stekli, eto, takvi će uvijek biti i po tome se od drugih razlikovati.“ Yves Ivonides
Od 25. do 30. srpnja 2022. godine 17 visočkih framaša, bivših i sadašnjih, zajedno sa svojim duhovnim asistentom fra Stipom Alandžakom uputilo se na hodočašće. Sve ono znanje koje smo do sad imali o životu našeg utemeljitelja nije bilo dovoljno te smo željeli vidjeti, čuti, dodirnuti sve ono gdje je On započeo popravljati Kristovu Crkvu. Put nas je odveo ad fontes i tako smo posjetili Asiz, Greccio i La Vernu, najznačajnija franjevačka mjesta.
Porcijunkula je bila prvo gdje smo zastali. Mjesto je to uz koje su vezani svi važniji događaji iz Franjina života: tu je početak franjevačkog reda, tu je sv. Franjo primio i sv. Klaru i tu je preminuo. U toj crkvici naš Franjo je na odlomak o misionarskom poslanju apostola odgovorio riječima: “Ovo je ono što želim: ovo je ono što tražim i želim to izvršiti svim svojim srcem!“ I zato smo i mi na tom mjestu promišljali o toj odvažnosti, smjelosti i razlučivanju poziva. Kako posjetiti Franjin Asiz, a ne doživjeti Franjevački Betlehem? Gradić sagrađen na stijenama obrastao šumama, odaje nam tajnu Božićne noći gdje sva divljina prirode nestaje, a blagost i mir se razliježe cijelim svijetom. Dolaskom u Greccio razmišljali smo o Božjoj jednostavnosti i malenosti, da se On- Bog silni utjelovio i postao jedan od nas slabih i smrtnih ljudi. Vrhunac našeg posjeta Grecciju bila je božićna misa nakon koje smo jedni drugima čestitali Božić shvativši da se Isus svakog dana može i treba roditi u našem srcu.
Također, imali smo priliku i obići cijeli stari grad Asiz, koji tako divno odiše tom franjevačkom jednostavnošću. Tu, na Rajskom brdu, nalazi se Bazilika svetog Franje, gdje je i sami grob svetog Franje na kojem piše: “Umro prije smrti, živ i nakon smrti!“ Mjesto je to na kojem prestaje sve, a puno više od toga se nastavlja. Dalje idući kroz grad, nailazimo i na Baziliku svete Klare, gdje ispod glavnog oltara počiva neraspadnuto tijelo svete Klare i originalni križ sv. Damjana. Nakon toga, posjetili smo i Crkvu svete Marije Velike gdje se danas nalazi neraspadnuto tijelo blaženog Carla Acutisa. Na ovom mjestu smo zastali i promislili o svom životu, kako ga živimo i kako ga možemo posvetiti, jer je upravo Carlo primjer svim mladima da svetost nije samo neka priča iz crkvene povijesti, nego da nas Bog i danas poziva na svetost. Posebno nas je oduševila i Crkva svetog Damjana, smještena nedaleko od Asiza, okružena maslinicima i čempresima, a na tako mirnom mjestu odiše posebnom jednostavnošću. Tu je Franjo čuo poziv Raspetoga: „Franjo, idi i popravi moju crkvu, koja se, kako vidiš, ruši!“, a upravo i u toj crkvi nastala je Franjina Pjesma stvorova. Ostali smo ovdje dugo u tišini i razmatranju o životnom pozivu i odgovoru na njega.
Cijeli jedan dan odvojili smo za sveto brdo La Vernu, gdje se neprestano događa susret Boga i malenoga čovjeka. Mjesto je to gdje je sveti Franjo primio svete rane i tako postao „alter Christus“. La Verna je mjesto koje posebno svjedoči Franjinu ljubav prema prirodi i svemu stvorenom pa smo tako mogli vidjeti i Franjinu postelju u pukotini stijene. Večeri su bile ispunjene šetnjama po asiškim ulicama, istim onim kojima je nekoć hodio naš Asiški Siromaško, ali i mnoštvo drugih svetaca upravo iz ovoga mjesta.
Na koncu, najprije hvala dragom Bogu što nas je pratio na ovom hodočašću jer smo zaista osjetili njegovu prisutnost i vodstvo. Hvala Asiškom Siromašku što nas tako divno okuplja i čuva uvijek svojima. Velika hvala našem fra Stipi na organizaciji ovoga hodočašća, ali i na dugogodišnjem nesebičnom, tihom sebedarju u skrovitosti za našu Framu i za svakog pojedinca u njoj. „Hvala vam što ste me učinili sretnim“, a mi kažemo: „Hvala Vam što nas neprestano činite sretnima!“ Također, hvala svima onim nama znanim i neznanim ljudima koji su sudjelovali u organizaciji i tako nam ovo hodočašće učinili što ljepšim.
A mi, s radošću u srcima, mnogo toga naučenoga i doživljenoga s izvora franjevaštva nosimo među svoje obitelji, prijatelje i sve one koje ćemo ikada sresti ne zaboravljajući na onu čudesnu snagu Asiza koja će nas nositi svakog dana do ponovnog susreta.
Pax et bonum!
Frama Visoko
