Obećanje Zemlji

Danas smo ti zahvalni, jer je danas tvoj dan. Danas smo zahvalni na tvojim bogatstvima, nebeskim prostranstvima, morima, oceanima i rijekama. Zahvalni smo na svim livadama, šumama i pustinjama. Sebično od nas, priznajemo. Znamo da nemaš ništa od našeg običnog hvala danas, a ni od onog što smo rekli prošle godine na današnji dan. Možda nemaš ništa ni od nekoliko postavljenih kanti za smeće po parkovima, sve dok čovječanstvo ne prestane biti kanta za smeće. Nemaš ništa ni od onih vreća za smeće u kutovima školskih učionica i framaških dvorana, sve dok ljudska ruka jedva čekala zakačiti bocu na prvo stablo koje vidi. Nemaš ti, Zemljo, ništa od nas, sve dok kao zajednica ne shvatimo da je potrebno tisuću godina da se ta ista boca razgradi. Sve dok ne shvatimo da i onoj vreći u koju bismo trebali bacati otpad treba više od dvije stotine godina da nestane, a da ne razmišljamo koliko treba otpadu unutar nje.
Jednoj boci.
Jednoj vrećici.
Kamo sreće da sav otpad ipak stane u te plastične vreće, a ne da ugrožava život morskih životinja jer ga mi kao zajednica nismo odlučili baciti i reciklirati. Kamo sreće da more nije kanta za smeće. Kamo sreće da šume dišu kako zaslužuju, a mi ljudi zajedno s njima.

Zato ti danas na tvoj dan, naš planetu, dajemo obećanje. Obećajemo ti da ćemo krenuti od sebe, od nas pedesetak kreševskih framaša. Reciklirat ćemo, štedjeti, saditi. Pokušat ćemo ti vratiti ono što ti je oduzeto. Počet ćemo danas. Možda baš danas potaknemo još pedeset nekih drugih ljudi, a oni još pedeset. Najprije da shvate kako si nam ti, Zemljo, jedini dom. Jedini dom iz kojeg ne možemo otići jer nemamo gdje. Jedino mjesto gdje imamo sve ljepote ovoga svijeta, a mi te opet ne znamo čuvati. Ipak, nije te potrebno samo čuvati, nego i sačuvati. Pruži nam još malo vremena, ispunit ćemo obećanje!

Frama Kreševo