''Veliko je sad veselje duše kršćanske, jer nadvlada naš Spasitelj sile dušmanske!''
Nakon gotovo puna dva mjeseca, ponovno se u našoj župi slavila Euharistija. Ovom uvodnom pjesmom sav puk iskazao je koliko smo, doista, svi radosni jer smo pobijedili nevolju koja nas je zatekla. Na zvuk crkvenih zvona svi su se okupili na zajedničko slavlje, naravno, prema propisima udaljeni, ali u srcu povezani jedni s drugima. Sklonuvši zaštitnu masku s lica, župnik je započeo misno slavlje riječima: ''Opet smo zajedno!'' Te njegove riječi svima su bile ohrabrenje i nada kako nije sve izgubljeno. U homiliji je govorio o prvim kršćanima i usporedio ih s nekolicinom nas koji smo danas bili prisutni na svetoj misi. Prvi kršćani zbog brojnih propisa su bili u strahu javno govoriti o svojoj ljubavi prema Kristu. Dok su se oni skrivali od progona i potajno se molili, mi smo se skrivali unutar zidova svojih kuća i molili se uz pomoć medija. Nijedan problem nije nas u potpunosti mogao spriječiti da danas budemo ovdje. Svi ti dani koje smo proveli zatvoreni, s jedne strane bili su iznimno tužni i mračni, ali opet ispunjeni dubokom željom i nadom u bolje sutra. Nismo se predali tim besciljnim danima u kojima smo odbrojavali kad će svemu ovome doći kraj, nego smo trpjeli i dočekali Božju milost.
Na poslijetku i to mračno razdoblje je završilo i svjetlo je pobijedilo, iako ne u potpunosti. Još uvijek postoji strah, ali i sami znamo kako će ga uvijek biti. No, to nas neće obeshrabriti. Zahvalni smo što možemo svi biti zajedno i zajedničkom molitvom se boriti protiv lošega.
Adrijana Kikić, Frama Visoko
