O miru želim progovoriti osvrćući se na jedan događaj opisan u Ivanovu evanđelju, a koji se zbio nakon Isusova uskrsnuća: Iv 20,19-30.
Isusova smrt na križu usadila je tugu u srca mnogih koji su svoje dane provodili s njime. Njegov ukop doista bijaše svršetak jedne lijepe avanture. Nadali su se da je on onaj koji će spasiti Izraela, koji će ga izbaviti iz muka koje podnosi pod tuđom vlašću. Oni koji ga razapeše, sjetiše se što je navijestio nekad davno o nekom uskrsnuću. Pobojaše se. Zapečatiše stoga grob i postaviše stražu. Sakriše svoju krivicu pred ljudskim očima. Njihova priča time bi završena… do dana današnjega.
No, priča Isusovih najbližih suradnika tek je tada počela. Šuškalo se danima o nekim ukazanjima. Mnogi nisu povjerovali. Uostalom, kako da svojim snagama probiju granice razumskog shvaćanja? Učenike je počeo obuzimati nemir. Bili su u strahu za vlastiti život. Okupljeni u molitvi provodili su vrijeme iza zatvorenih vrata. Nije li to slika današnjeg čovjeka kršćanina? Možda mi se samo čini, ali kao smo postali nemirni. Opterećeni strahovima čučimo iza zatvorenih vrata vlastitih uvjerenja.
Isus poznaje naš strah, poznavao je i strah svojih prvih učenika. Znao je za nemire koji su ih opterećivali. Znao je i za pomanjkanje hrabrosti da sami otvore vrata. Upravo iz tog razloga svojom snagom ulazi kroz zatvorena vrata, govoreći: „Mir vama!“ Tako ih pozdravlja na početku prije nego će im pokazati ruke i bok. Tim pokazivanjem probio je granice njihova shvaćanja. On, kojega su pokopali i time mu iskazali posljednju počast, stoji pred njima ponovno u ljudskom obličju. „Mir vama!“ govori i prije upute za poslanje. Znao je da je mir koji On daje jedino sredstvo kojim će se učenici za sve vjekove biti u stanju boriti s nemirima koje im svijet kao takav može priuštiti.
Nakon osam dana priča se ponavlja. Vrata još uvijek zatvorena, učenici u strahu i iščekivanju. Toma, koji se prije toga bio odvojio, također je s njima. Isus dođe i stane u sredinu, kao onaj koji okuplja. Očekivali bismo sad jedan Isusov oštar prigovor svim učenicima, ne samo nevjernom Tomi. Zamislite, prošlo je osam dana, primili su Duha, dobili su poslanje, a još uvijek čuče iza zatvorenih vrata i kalkuliraju. Međutim, dolazi Isus i počinje na isti način kao i prije osam dana: „Mir vama!“ Kao da je time rekao: „Znam da je to nešto što će vam dovijeka trebati. Ali, ne bojte se! Svaki put kad u strahu zatvorite vrata, bit ću tu. Vječno ću biti spreman davati vam svoj mir.“
S. Kristina Marijanović
