Povodom održavanja VI. Franjevačkog hoda Frame Bosne Srebrene – Kroz Bosnu do Asiza, Područno vijeće Frame raspisalo je Natječaj za najbolji literarni rad na temu:

Zašto biram sv. Franju? Natječaj je zaključen 15. lipnja.
Izbor najboljeg literarnog rada vršilo je tročlano povjerenstvo u sastavu:
S. Kristina Marjanović, prof. hrvatskog i njemačkog jezika
Anela Križanac, dipl. dramaturginja i spisateljica
Nela Župarić, spisateljica
Nakon ocjene radova, koji su bili označeni šiframa povjerenstvo je izdvojilo najbolji rad, a to je rad framašice Irene Pejak iz Frame Sarajevo.
Irena je tako osvojila besplatno sudjelovanje na Franjevačkom hodu i put u Asiz, a njen rad možete pročitati u nastavku.  
Čestitamo Ireni i zahvaljujemo se svim framašima koji su se odazvali na ovaj Natječaj.
Mir i dobro!

Mislim da si običan framaš pitanje „Zašto biram svetog Franju?“ nikada neće postaviti sam, osim ako ga netko ne upita. Također mislim da većina framaša ne bi znala ni odgovoriti na ovo naizgled jednostavno pitanje. Jer uvijek znamo odgovoriti na tuđa pitanja, ali rijetko na svoja, uvijek su tuđi problemi manji, a naši veći, uvijek je tuđi život bolji, a naš lošiji. Nikada nismo zadovoljni svojim životom u potpunosti, a smatram da bismo to mogli biti slijedeći primjer svetog Franje, slijedeći sam njegov život.

Već je postala uobičajena spoznaja da je sveti Franjo ljubio stvorenja i Stvoritelja, što je utjecalo na njegovo istinski produbljeno putovanje vjere. Njegov život nije bio primjer slijepog vjerovanja, nego uzor harmoničnog postojanja na Zemlji. Bio je prijatelj čovjeka i zvijeri, divio se suncu i prirodi, bio je stvaratelj mira u svakom smislu te riječi. Nije bio u miru samo s čovjekom, bio je u miru sa svim živim bićima, sa svim što čovječje oči nisu mogle vjerovati. Napisao je pjesmu stvorova o „bratu Suncu“, „bratu Mjesecu“, „sestrama Zvijezdama“ te na smrtnoj postelji i o „sestrici Smrti“. Osjećao se potpunim kada bi dopirao do potrebitih i odbačenih. Posjećivao je bolnice i brinuo se o bolesnima. Slao je hranu lopovima. Stvarao je prijateljstva sa ženama, prepoznavao njihove sposobnosti i njihovu inteligenciju, koncept posve stran tome vremenu. No, ipak njegov život nije bio posvećen samo ljudima. Duboko je bio posvećen prirodi, životinjama i svemu ostalome čemu čovjek nije predavao značaj. Sveti Franjo pticama je poručivao da zahvaljuju Stvoritelju na svemu što im je dao, ukrotio je divljeg vuka i učinio ga svojim prijateljem. Smatrao je da sve što Bog stvara ima svrhu i smisao na ovome svijetu te da se s dobrotom trebamo odnositi prema tome.

Sveti Franjo je volio sve oko sebe. Nije osuđivao čovječanstvo zbog svega što čine, kao što npr. ubijaju životinje radi prehrane ili sijeku drveće radi ogrjeva, samo je htio da isto to čovječanstvo pokaže poštovanje, poniznost i ljubav ka sustanarima Zemlje. Osjećao je da prihvaćanjem i ponovnim radovanjem zbog čuda oko sebe, mi ćemo prirodno biti privučeni da činimo djela ljubavi i poštovanja, radije nego bijesa i dominacije.

Za svoje životno djelo sveti Franjo nije očekivao nikakvu nagradu. Živio je da služi i ljubi u harmoniji. Stoga je rado i slijedio svoj poziv, ne opirući se. Njegove zemaljske žrtve nisu gledane kao teret, nego kao prirodni put prema jedinstvu sa stvorenjem i samim Stvoriteljem. Njegova je priča jedna od najutjecajnijih: rodio se u bogatoj obitelji, smatrali su ga hrabrim vojnikom, bio je prirodni vođa, uživao je u dobrima zemlje. Čak i kada sagledamo ovaj njegov rani život možemo vidjeti da sadrži u sebi nit Božjeg djelovanja; sveti Franjo unaprijed je predodređen za velikog vođu mira. Usprkos svemu tome čega se odrekao on je herojski primjer žrtve, nesebičnosti, poniznosti i podsjetnik na mogućnost postizanja harmoničnog mira i jedinstva sa svim bićima jednostavno uključujući ljubav.

Kaže se da je sveti Franjo inspirirao italijansku renesansu, jednu od najvećih kulturnih revolucija koje je svijet ikada vidio. Njegova ljubav prema životu inspirirala je italijanske slikare kako bi u svoje umjetnine unijeli opet nešto novo. Bio je inspiracija svoga vremena, a danas bismo ga mogli usporediti čak i sa superjunacima. Napose je papa Benedikt XVI. 31. 08. 2006. godine u Vatikanu izjavio da svetog Franju često eksploatiraju politikom ovoga vremena, kada je on u stvari model svetosti za mlade, da sveti Franjo može ponukati mlade i inspirirati ih da prihvate evanđelje i katoličku Crkvu.

Vidimo da slijediti primjer svetog Franje nije jednostavan zadatak. On zahtjeva mnogo žrtve i odricanja, ali ne postoji svetost bez patnje. Zato sam tako odlučna slijediti njegov životni primjer, da pokažem svima da mogu biti jaka, iako je ta jakost tisuću puta manja od Franjine. Sveti Franjo je bio istinski jak. Iako je bio bolestan, oslabljenog vida, neprestano napadan i osuđivan da je luđak, iako je postio najmanje četiri puta godišnje i dsiromaštvu i zato što je bio suosjećajan. Otac nebeski voli sve stvoreno, a ako ne suosjećamo ne posjedujemo Kristovu ljubav. Želim pokazati suosjećanje prema drugima, kao što je to činio i sveti Franjo, želim pogledati iznad sebe i potražiti utjehu za one koji pate bilo fizički bilo emotivno. Slijedim svetog Franju kako bih mogla pronaći istinsku skromnost jer je i on rekao za sebe: „Bio sam sve ono nesveto. Ako Bog može djelovati kroz mene, može djelovati kroz bilo koga.“ Slijedim svetog Franju kako bih u svome životu prelazila i preko najvećih prepreka samo slijedeći njegove riječi: „Započni radeći ono neophodno; zatim radi moguće; i odjednom ćeš raditi nemoguće.“

Jednom je svetog Franju, dok je bio u boravištu kraj Porciunkule, brat Maseo upitao: „Želio bih znati zašto za tobom idu svi ljudi, zašto te svakamo prate, zašto te svatko želi vidjeti, čuti i tebi se podvrgavati? A ti nisi ni čovjek lijepa tijela, niti posjeduješ veliko znanje, a niti si plemićkog roda. Zašto, dakle, želi svatko da ide za tobom?“ A sveti Franjo na to pitanje mu je ponizno odgovorio: „To dolazi od najvišega Gospodina koji svojim očima gleda dobre i zle. Njegove najsvetije oči nisu našle na zemlji među grešnicima nevrednijeg, nedostojnijeg i većeg grešnika od mene. Bog je pak htio učiniti čudo, i za to svoje djelo nije našao bjednije stvorenje od mene. Zato je mene izabrao, da postidi plemstvo, oholost i jakost, ljepotu i mudrost ovoga svijeta, kako bi svi upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova i da se nitko ne može hvaliti svojim djelima, već ako se tko hvali, neka se hvali u Gospodinu, kome pripada svaka čast i hvala na sve vijeke.”

Kada malo bolje razmislim o ovom Franjinom odgovoru bratu Maseu, mogu zaključiti da je on svaku svoju riječ potkrijepio djelima kojima je davao hvalu Bogu i tek se onda mogu upitati: „Bože moj, pa kako da ga ne slijedim?!“