Ova priča je započela 15.05.2017. kada je u večernjim satima u našu rodnu grudu mir koji nam je svima toliko potreban unio kip Blažene djevice Marije iz Fatime.
Dan ispunjen radošću i posebnom čašću što smo mi, kao jedna mala zajednica vjernika imali priliku doživjeti nešto tako veliko i tako sveto, toliko da postoji vjerovatnost da mnogi nisu ni svjesni značenja toga kipa i što predstavlja njegova prisutnost među nama vjernicima.
Župljani župe sv. Ane u Domaljevcu iskazali su poštovanje Blaženoj Djevici Mariji došavši i dočekavši kip Gospe Fatimske raširenih ruku. Mi, framaši i ministranti zajedno sa svojim župnim vikarom fra Bonom Kovačevićem organizirali smo kratko razmišljanje kako bi pokušali na što bolji način predočiti značenje toga velikog dana.
Nakon što je fra Bono rekao par riječi pred crkvom ispred kipa Gospe Fatimske prisutni su se uputili u crkvu gdje su mladi sa fra Bonom održali kratko razmišljanje i time završili prvi dio programa.
Sutradan, 16.05.2017. program se nastavio. Ali važnost toga dana nije samo u tome što je naša župa počašćena dolaskom kipa, zanimljivo je što je kip došao u našu zajednicu baš na taj dan. 16.05.2014. dan koji je obilježio selo Domaljevac kao i okolna područja naše Posavine. Upravo na taj dan prije točno tri godine je poplava zahvatila naša područja i uništila mnoge domove, ustanove, prirodu koja nas je okruživala. Bila su to teška vremena koja su naši župljani uspjeli prebroditi i krenuti dalje koliko god bilo teško. I upravo je to razlog zašto je taj dan bio toliko poseban, Bog nam je poslao kip Gospe Fatimske baš na taj dan kako bi osjetili njegovu moć, nadu i utočište koju nam pruža On i Njegova Majka, neizmjernu ljubav koju nam svakodnevno iskazuje. Sve to nam govori da se taj dan morao obilježiti posebno, drugačije nego bilo koji drugi. Zato smo mi mladi zajedno sa našim vikarom odlučili da to bude dan urezan u pamćenje naših vjernika, osmislivši program koji je započeo u 17:00 sati sa krunicom nakon koje su uslijedile različite misli, molitve, razmišljanja. Izgovarali smo sve one riječi za koje smo osjetili potrebu da trebaju biti izrečene, potaknuli ljude na razmišljanje i obnovu, a to je bilo upravo ono što smo i željeli. Program je trajao duže od sat vremena nakon čega je uslijedila misa na slavu Isusa Krista i Njegove Majke. Bilo je lijepo vidjeti velik broj vjernika koji je došao da prinese svoje molitve, nadanja, želje i tjeskobe. Majke koje su klečale na koljenima i plakale pred kipom tražeći ispunjenje onoga što toliko željno priželjkuju. Nakon završetka mise je svaki pojedinac došao pred kip Gospe Fatimske da joj se pokloni, da ju dodirne i oprosti se od nje. Bili su to neopisivo dirnuti trenutci. I onda je došao taj trenutak, vrijeme da se oprostimo od naše nebeske majke Marije i kip uručimo susjednoj župi Grebnice. Predali smo ga da nastavi svoj put, da nastavi širiti mir i nadu kroz našu Vrhbosansku nadbiskupiju. Također, da i drugi ljudi spoznaju moć Marijine prisutnosti kao što smo i mi!
Ivana Perišić, Frama Domaljevac
