Ljubav je pojam s kojim se susrećemo još od malih nogu.
Naši roditelji, braća i sestre su prvi koji nam u velikoj mjeri pružaju ljubav, koji nas uče voljeti i biti voljeni. Dolaskom u školu, sklapamo razna prijateljstva, poznanstva, od prvih simpatija, pa sve do nekih veza. Međutim, ljubav nije samo riječ, ona nije samo drhtaj, osjećaj ili tek neki motiv za romane. Ona je nešto mnogo više, a otkrila nam se na križu one teške noći kada je Isus odlučio, ne braniti se, ne poigrati, nego s ljubavlju prigrliti križ i umrijeti radi naših grijeha. Ne samo umrijeti, nego i uskrsnuti! Govor ljubavi najviše se očituje kroz Isusovih 7 rečenica ljubavi.
Rečenicom "Oče oprosti im, jer ne znaju što čine!" Isus nas poziva da prihvatimo svoj križ i potvrđuje zapovijed ljubavi. Zadnjim atomima snage i zadnjim uzdasima on ne misli na sebe, nego na brata svojega. Ako Isus ne sudi, tko smo mi da smijemo suditi? Oprost nije samo čin hrabrosti, nove prilike, nego i ljubavi. Druga rečenica glasi: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju". Dva razbojnika koja su s Isusom bila osuđena vidjeli su koliko Isus ljubi svoj narod, bližnje, svakog čovjeka i jedan mu poručuje: "Sjeti me se kada budeš u raju“. Isus mu odgovara da će biti s njim u raju. Našao je malo vjere u ovoga čovjeka, a tamo gdje Isus uistinu nalazi vjeru, tu spašava. "Majko, evo ti sina" treća je Isusova rečenica s križa. U ovoj rečenici možemo uočiti da tu nije samo Isus Mariju povjerio učeniku Ivanu, nego smo i mi tu dobili Majku Crkve. Najneshvatljivija rečenica je ta koja nas ostavlja zbunjene, a u toj rečenici Isus govori o usamljenosti, samoći, napuštanju i to od Boga. Isus se utjelovio i postao čovjekom i kao čovjek osjetio je tu najveću moguću bol. Te riječi nisu očaj, nego zaziv Oca u teškim trenutcima. Nije se obratio čovjeku, nego Bogu, jer je sva utjeha u Bogu. Međutim, Otac dopušta da Isus pati kako bi nama pokazao da naučimo umirati. Po Njegovom primjeru Isus želi da se u teškim trenutcima sjetimo njegove boli, križnog puta, te da i mi kada nam bude teško utjehu nalazimo u Bogu. "Žedan sam" bila je rečenica poslije koje su Isusu dali octa. Ne samo da je osjećao fizičku žeđ, On je pak bio žedan i ljubavi. Našli su se neki dobri ljudi poput Veronike, Šimuna Cirenca, Njegove Majke koji su Isusu pokazali ljubav, ali puno je više onih koji su mu se podrugivali, bičevali, izdali... Isus je i danas žedan, danas traži da provodimo vremena s njim, da s ljudima postupamo kao prema samom sebi. Ako poznajemo Evanđelje možemo ga živjeti, a ako ga živimo, netko ga može pročitati, djelima, ali i riječima. Ne onim velikim govorima, nego malim, skromnim, poniznim govorom. Kada je Isus uvidio da je kraj njegovom djelovanju na zemlji izgovorio je "Svršeno je !", a nakon toga "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Nakon tih riječi Isus je ispustio dah, a nevrijeme, oluja i gromovi su govorili. Neki čovjek koji je bio u blizini je rekao da je on uistinu bio Sin Božji. I danas ostaje pitanje svima nama kako živimo svoj život. Ne znamo ni dana ni trenutka kada ćemo umrijeti, a ipak živimo li ga tako da na koncu našeg života možemo biti zadovoljni kako smo živjeli. Tko od nas će moći jednoga dana kad se nađe oči u oči s Bogom moći reći da je bio dobar? Isus je svojim govorom ljubavi objavio nama malenima kako da u teškim situacijama zazivamo Boga jer je i On plakao, i On je trpio, na koncu bioi raspet, a svoje pouzdanje našao je u Ocu. Umirući s vjerom da će spasiti svijet, uči nas da mu budemo vjerni do kraja.
Nikolina Vujica, Frama Vitez
