U Međugorju se od 26. do 28. veljače 2016. godine održao V. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame Bosne i Hercegovine. Geslo ovogodišnjeg seminara, prigodno godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo, glasilo je ,,Milosrdni kao Otac!'',a organiziralo ga je povjerenstvo za formaciju i Nacionalno vijeće Frame BiH.
Ovaj seminar okupio je preko 100 framaša iz 48 bratstava iz cijele Bosne i Hercegovine te dvije predstavnice iz susjednog bratstva, Frama Hrvatska. Po uzoru na prethodna dva seminara, ovaj se odnosio na razdoblje produbljivanja vlastitog poziva.
Seminar je počeo okupljanjem u petak, 26. veljače, prijavljivanjem framaša te krunicom i slavljem sv. Mise u crkvi sv. Josipa nakon koje je slijedila večera. Nakon večere sve su nas lijepo pozdravile Anđelka Oreč, nacionalna predsjednica Frame BiH i Ana-Marija Knežević, nacionalna voditeljica formacije Frame BiH.
Nakon uvodnih pozdrava slijedilo je međusbno upoznavanje i nakon toga prvo predavanje koje je imala Ana-Marija Knežević, a koje je nosilo naslov ,,Biti u svijetu, a ne od svijeta.'' Ana-Marija je u svome predavanju naglasila da smo mi, kao framaši, pozvani da budemo u svijetu ali da ne dozvolimo da nas svijet formira, nego Frama. Kroz kratki film o suđenju jedne katolkinje Ana-Marija nam je posvijestila da je lako biti framaša u društvu drugih framaša, ali da je jako teško (ali ne neizvedivo!) biti framaš u svijetu. Nakon predavanja, uputili smo se u dvorac Nansy i Patrica gdje smo bili smješteni za vrijeme ovog seminara.
Subota je počela predavanjem fra Antonia Šakote, duhovnog asistenta Frame Mostar, a koji nosi isti naziv kao i geslo ovogodišnjeg seminara. Fra Antonio je u svome predavanju stavio naglasak na tri riječi: ljubav, milosrđe te vijernost koja je ključ razumijevanja i ispunjenja prethodne dvije. On nam je predstavio milosrđe kao majčinu utrobu te ga poistovjetio sa sigurnošću i zaštićenošću i naglasio da bez milosrđa ne bi bilo ni svijeta!
Nakon fra Antonijevog predavanja i pauze, slijedilo je predavanje područne predsjednice Frame Bosne Srebrene, Marije Trogrlić koje je nosilo naslov ,,Razdoblje produbljivanja vlastitog poziva.'' Marija je, kao ključne riječi, u svoje predavanju istaknula: formaciju i bratstvo. Naglasila nam je da je Frama zapravo projekt života koji će nas, kroz suživot sa našom ostalom braćom i sestrama, oformirati u prave kršćane katolike spremne na sve životne prepreke i zamke. Predstavila nam je sliku Frame kao kolibe u podnožju planine života u koju uđemo da se odmorimo i spremimo za nastavak puta koji nas sve čeka te nas je upitala: Što nosimo sa sobom? I kamo dalje idemo odnosno u koju sljedeću kolibu ulazimo?
Nakon predavanja, uslijedili su radovi po grupama te krunica i sv.Misa u crkvi sv. Jakova. Navečer smo u crkvi imali i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je vodio nacionalni duhovni asistent Frame BiH fra Slaven Brekalo, te potom otišli u dvorac na počinak.
Nedelja je zopočela krunicom na Podbrdu u 6:00h. Nakon povratka, Patrick nam je svjedočio o svom obraćenju. Njegovo svjedočanstvo je jedna divna i istinita priča o čovjeku koji je pronašao Boga pomoću jedne jedine Gospine poruke, a to je ,,Pozivam vas na obraćenje posljednji put!'' Patrick nam je na pomalo šaljiv način ispričao svoju životnu priču koja nas sigurno nije ostavila ravnodušnim.
Nakon svjedočanstva, Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, imala je završno predavanje pod naslovom ,,Kome pripadamo?'' Andrea nas je u svom predavanju podsjetila da je Frama prije svega ogranak Franjevačkog svjetovnog reda ili FSR-a i da to nisu dva strana svijeta, nego da nadopunjuju jedno drugo. Frama jezapravo samo priprema za prelazak u FSR. Andrea nam je također istaknula dvije važne stvari: Uključivanje Frame u FSR kao mogućnost odnosno milost spoznanja istinstog svjetovnog franjevaštva i uloga bratske animacije to jest važnost imenovanja bratskog animatora u svakom mjesnom bratstvu.
Nakon predavnja uslijedio je završni plenum i pozdravi Anđelke i Ana-Marije, ručak za čiju pripremu su se pobrinuli momci iz Cenacola te njihovo svjedočanstvo i zatim polazak kućama.
Ovogodišnji seminar je, kao i svi prethodni, sadržavao kvalitetna predavanja za što bolje provođenje formacije na mjesnim razinama. Svako je predavanje, pored predavačke note, imalo i onu životnu i osobnu jer se svako od njih sastojalo i od osobnog iskustva predavača što dokazuje da Frama i njena pravila nisu samo ''mrtvo slovo na papiru'' nego da zaista žive u nama.
Iva Maros
